Kandirane latice na tanjuru

Upoznala sam dosta poduzetnika, ali inovatora ni jednog, kaže umjetnica Natalija Župan Lucić. A tek inovatoricu? Postoje li uopće?

E, pa postoje! Jedna se zove Višnja McMaster i majstorica je za praktične izume, haiku poeziju, bloganje i kandiranje latica cvijeća.

Od ovog zadnjeg je napravila i inovativni proizvod Slatki pušlek. Ovaj jedinstveni domaći eko suvenir raskošno je jednostavan. Lijep je, jestiv, prirodan, zaigran, prilagodljiv, you name it, she got it, rekla bi možda Višnja, koja kao dugogodišnja profesorica engleskog i gasterbajterica u Japanu, ponekad unese u svoj govor engleske izraze. Upoznala sam ju na predavanju u Life Long Learning Akademiji – Višnja ne prestaje učiti, podučavati i inovirati.

Taj njen kušlek, što da vam kažem…

Izdvajaju se maćuhice kao najfinije. Možda je to zbog njihove plave boje? Osjećaj dok jedete nešto tako delikatno i profinjeno kao što je latica cvijeta, vjerujte, neusporedivo je bolji nego kad vas ujutro probudi miris Kraševih Krašotica.

Pa još kad vidite slike na kojima se grli sa svojim zaposlenicima, okružena cvijećem i zelenilom, dođe vam da je pitate ima li potrebe za dodatnom radnom snagom.

Slatke pušleke rade žene iz markuševačkog kraja. Bez Višnje bi se morale javljati jednom mjesečno u Zvonimirovu i čekati ono što inače ni jedna žena ne čeka s radošću – starost, a sve to ne bi li skupile pravo na penziju preko Zavoda za zapošljavanje.

Dašak ljepote i nade

Sve je to Višnja shvatila kad se ’91. vratila iz Japana i u naše crnilo pokušala unijeti dašak boje. Pokrenula je eko proizvodnju cvijeća, obučila žene iz Markuševca kako se kandira, patentirala, kreirala i počela prodavati.

Stvari tu postaju malo manje ružičaste. Neke naplate nikad nisu stigle, neki činovnici nisu otvarali vrata… i malo po malo, Višnja se našla usred surove realnosti hrvatskog malog poduzetništva.

Ali, izdržala je. Nada se skorom ulasku u EU. Tu vidi priliku da se stvari malo olakšaju, bar po pitanju izvozne procedure i nameta. Jer, nije teško za pogoditi, kušlek je izvozni proizvod u kojem vidi mogućnost za zapošljavanje i do 10.000 žena! Kako? Pa franšizom.

Žene koje me inspiriraju

Ako je za fenomen lepoglavske čipke, između ostalih, zaslužna Danica Brössler, koja je po državnom nalogu Ise Kršnjavog obučavala žene lepoglavskog kraja najnovije trendove čipkarstva i omogućila cijelim porodicama da u gladnim poslijeratnim godinama žive upravo i samo od čipke, zašto se i na Višnjinom pušleku ne bi zaigrali i izmaštali upravo takvu sadašnjo-budućnost? Pa nije bez vraga dobila 2001. godine UNECE-ovu nagradu za Excellent Woman Entrepreneur!

A svima nama, pogotovo ženama koje ulazimo u poduzetništvo, pokazuje kako svježim očima gledati oko sebe. I vidjeti mogućnosti tamo gdje ih drugi nikad ne bi našli. Meni ga je pokazala, i znam da želim jednog dana biti baš kao Višnja, razigrana baka sa sjajem u očima.

Izvor: Via positiva