Kavanica na periferiji grada

Moja velika ljubav iz mladosti, koju nikad nisam preboljela, iznenada se pojavila u mojem životu. Osjetili smo nemir, želju da se vidimo. Razgovori, SMS-poruke još više bude u nama ono što je bilo prije dvadeset godina. Hoćemo li eventualnim susretom uništiti ono što smo oboje stvorili, divne obitelji i odraslu djecu. Bojim se tog susreta!

Nemir Kad je tako, ostanite takvi kakvi jeste, inače ćete se možda jednom kajati. Mogla bi ta nenadana žudnja srušiti sve ono lijepo što ste stvorili: skladne obitelji i dobru djecu. To bi vas moglo odvesti dalje nego što je poželjno, potkopati temelje jednih i drugih života, sve za tlapnju o nečemu čega više nema, što je prošlost. Maštarije s SMS-porukama, razgovorima na daljinu koji samo podjaruju strast, skrivanja koja izazivaju žudnju, osjećaji koji su bili, ali ih više nema, sve to izaziva nemir. Zar vam to doista treba? Svedite razgovore na minimum, a tlapnje o eventualnim sastancima koji mogu završiti u hotelskim sobama odgurnite iz svoga života. Jedna kava u uglu neke kavanice na periferiji grada, gdje vas nitko ne vidi, može podjariti strast koja se javlja kad život jednoga braka zapadne u monotoniju, ali to nije vaš slučaj. Stoga svedite na minimum potajne razgovore koji izazivaju žar mladih dana i vratite se u vaš sređeni život.