Kavica u kavanici
Živim u nevelikom gradu, imam obitelj, djecu, supruga. Prije pola godine bila sam s prijateljicom na kavi, ali dok sam je čekala da dođe, primijetila sam kako me promatra muškarac od kojih pedesetak godina. Tada se u meni zbilo nešto čudno, počela sam i ja njega promatrati. Zaljubila sam se na prvi pogled. Iz razgovora koji je dopirao do mene, doznala sam da ne živi u mom nego u drugom gradu i da je na poslovnom sastanku. Doznala sam njegov broj telefona i nazvala ga. Kad sam se predstavila, sjetio se s kim razgovara. Rekao mi je da mu se sviđam. Zaljubili smo se na prvi pogled i izmijenili brojeve telefona. Poslije dva mjeseca telefoniranja odlučila sam ga posjetiti. Nisam se najavila i iznenadila ga svojim dolaskom. Nisam se dugo zadržala, na odlasku me poljubio i rekao da će me posjetiti, ali nije, iako znam da mu to nije nikakav problem. Nazivala sam ga, no tri mjeseca se nije javljao, ne znam što se zbilo u njemu, niti što misli. Napokon smo se čuli i ja sam ga zamolila da mi pomogne naći posao, što je i učinio. Čujemo se, ali nikako da se vidimo, uvijek nas nešto spriječi. Često mi govori da mu nedostajem, da ćemo se ubrzo vidjeti, nedostaje i on meni. Da ga posjetim? Ne mogu izdržati a da ga ne vidim. Što da radim? Zbunjena
Nemam povjerenja u kavanska poznanstva, ima u njima nečeg odijoznoga i prostačkog, ali neka to bude moje mišljenje. Zaljubili ste se u njega na prvi pogled, kažete i on u vas, zatim ste sve uzeli u svoje ruke, promptno doznali njegov broj telefona i predstavili mu se preko žice. Pristojan, rekao vam je da mu se sviđate. Vi ste to ozbiljno shvatili. Onda ste se jednog dana pojavili u njegovom gradu i potražili ga. Pretpostavljam da je bio iznenađen, ali vas je na odlasku ipak poljubio (kod nas je čest običaj da se na rastanku ljubimo). Nakon toga se nije javljao puna tri mjeseca, niste mogli dokučiti što se zbiva u njemu i oko njega. Čujete se, ali nikako da se vidite. Bliže mi je misliti da njega uvijek nešto spriječi, pa kad ga i ne spriječi, obećava da ćete se ubrzo vidjeti, govori da mu nedostajete. Vama pada na um luckasta ideja da ga opet posjetite. Nemojte, neće ga biti u gradu, u uredu, bit će na službenom putu, pa i ako neće biti. Vi, pak, ne možete izdržati da ga ne vidite, ali, na žalost, nema ga na vidiku. Nije važno, učinio vam je, za današnje vrijeme, veličanstveni poklon i sad sretno radite njegovom zaslugom. Imam osjećaj da je to dovoljno pa i previše za jedno kavansko poznanstvo. Ostanite kod kuće i posvetite se mužu i djeci. Šarmantnog dobročinitelja zadržite u lijepoj uspomeni: on vam je učinio više nego je (možda) smio i neizravno potpomaže vašu obitelj. Bolje da o njemu ne mislite, još manje da banete bez najave, koliko ste uporni mogao bi čovjek pokleknuti i idila rođena u kavani završila bi tamo gdje je mjesto rezervirano samo za vašeg supruga, no vjerojatnije je da bi petama dao vjetra.