Kazalište je moj novi početak

Rajko Dujmić je genijalan skladatelj. Slušajući sada pjesme Novih fosila iznenadila sam se koliko su samo imali hitova – kaže 46-godišnja TV voditeljica Željka Ogresta, premda je odrastala na sasvim drugoj glazbi: omiljeni joj je bend U2 zbog čijeg će se zagrebačkog nastupa u kolovozu nakratko vratiti s mora.

No, posljednjih se mjeseci posvetila upravo najpopularnijim pjesmama te naše grupe: “Mileni”, “Košulji plavoj”, “Tonki,” “Saši”, “Ključ je ispod otirača”, “Najdraže moje”,“Bilo mi je prvi put”… Točnije, napisala je libreto za mjuzikl “Za dobra stara vremena”, protkan s dvadeset uspješnica Novih fosila odnosno skladatelja Rajka Dujmića. Okosnica mjuzikla je ljubavna priča čistačice u glazbenoj školi i milicajca, a radnja se događa u Zagrebu osamdesetih godina prošlog stoljeća, u doba redukcija struje i nestašica – od ulja, kave, deterdženata do benzina zbog čega je bila uvedena vožnja par-nepar.

Željka, koja je počela kao novinarka na Radiju 101, pa prešla na HTV gdje je vodila talk show, a potom sa suprugom, TV novinarom Dubravkom Merlićem, osmislila game talk show Piramida – u međuvremenu je radila i kao glasnogovornica jedne velike tvrtke – sad se otisnula u nove vode, kazališne. Zbog toga osjeća, kaže, uzbuđenje i poticajnu nervozu, tim više što je u tom projektu doslovce do grla. Osim što je autorica libreta, njezina tvrtka Gerila Media je producent tog glazbeno-scenskog projekta čija je premijera predviđena za početak prosinca, u Maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu, u koju stane tri tisuće gledatelja.

Budući da probe počinju tek na jesen, hoćete li se ovo ljeto odmarati? – Dok budem na moru s mužem i troje djece, neizbježno ću razmišljati o tome što me čeka, jer će se pojedine scene i dijalozi najvjerojatnije dorađivati i brusiti sve do premijere. Noću se znam probuditi s nekom idejom, pa je brže-bolje zapišem da mi ne pobjegne.

Tko je, zapravo, koga odabrao: vi Rajka Dujmića ili on vas? – Za druženja nakon Piramide, u kojoj je Rajko prije godinu i pol gostovao, spomenuo je kako bi bilo zgodno napraviti mjuzikl od njegovih skladbi i, onako usput, upitao me tko mi piše songove koje su pjevale one tri djevojke u showu. Te prigodne stihove nisam smatrala nekim svojim vrhunskim dostignućem, no Rajko je odmah predložio: “Bilo bi super kad bi ti napisala libreto za taj mjuzikl”. To nisam baš ozbiljno shvatila, no kad sam vidjela da se moj i Merlin novi projekt, game show Putna groznica, koji je lani prošao na HTV-ovu natječaju, neće početi emitirati ove sezone, sjetila sam se Rajkove ideje i “zapalila” se za mjuzikl. Počela sam slušati Nove fosile i scenarij se sam od sebe složio.

Koliko vam je trebalo vremena da napišete libreto? – Dok me tjedan dana držala gripa, nisam izlazila iz kuće, suprug i djeca naizmjence su mi kuhali čaj, a ja sam pisala. Ja sam, naime, od onih bolesnika koji ne legnu u postelju, nego odlično funkcioniram i pod temperaturom. Libreto sam napisala gotovo u dahu. Sve sam pjesme uglavnom znala: one su me, i ne samo mene, godinama pratile, od vremena kad su stadioni odzvanjali “Košuljom plavom”, pa do danas kad na rukometnom prvenstvu cijela dvorana pjeva “Za dobra stara vremena”. Uz tu su glazbu odrastale generacije: znaju je i stariji od mene, a i klinci. A kad sam se htjela prisjetiti neke od pjesama, stavila bih slušalice u uho i odslušala je.

Jeste li pisali na kompjutoru? – Nećete vjerovati – nisam, nego olovkom u bilježnicu s kvadratićima. Pisala sam, brisala, ispravljala, dodavala i prekrajala i – šiljila olovku. Tek nakon toga tekst sam unijela u kompjutor

Tko ga je prvi pročitao? – Suprug, starija kći Maja kojoj je 18 godina, prijatelji iz kazališta. Svima je priča bila zgodna, a osobito me razveselilo kad su mi rekli da su se pojedinim scenama od srca nasmijali. Rajku Dujmiću se brk smiješio dok je čitao, a Sanja Doležal se oduševila i odmah rekla da mora dobiti ulogu u mjuziklu. Režirat će ga Mario Kovač, a dijaloge za neke uloge pisala sam za određene glumce i pjevače. Marko Tolja je Saša, Zrinka Cvitešić glumi njegovu djevojku Anu, Ivica Zadro je profesor Friščić, Ana Begić glumi Milenu, Goran Navojec milicajca Peru, Sanja Doležal je Tonka, direktorica Glazbene škole Stara vremena, a Ivica Vidović njezin ljubavnik, profesor Reiser. Hana Hegedušić glumi prostitutku, a zaprešićki reperi, grupa Connect, dilere karata za nogometne utakmice. Iz Novih fosila jedino je Sanja Doležal dobila ulogu, jer to nije priča o njima, kao što mjuzikl “Mamma Mia” nije priča o švedskoj grupi ABBA premda se temelji na njihovoj glazbi.

Mnogi su već, na neviđeno, počeli govoriti da je “Za dobra stara vremena” hrvatski “Mamma Mia”: ima li doista sličnosti među ta dva mjuzikla? – Tek nakon što sam napisala libreto, pogledala sam mjuzikl “Mamma Mia” u jednom londonskom kazalištu na West Endu. Produkcija je uistinu vrhunska. Primijetila sam neke podudarnosti – u tome da pjesme i imena koja se spominju u njima diktiraju sadržaj. Tako se i moji likovi – Milena, Saša, Tonka – zovu po naslovima pjesama. I priču sam ponegdje usmjeravala prema pjesmama, da zadovoljim i kazališnu formu, ali i da pjesma dobro “legne”. Ima tu ljubavi iz zbornice, nogometnih okršaja ljutitih rivala, svega pomalo što se zbivalo osamdesetih

Po čemu pamtite ta “dobra stara vremena”? – Možda se sada čini da je bilo ljepše nego što je doista bilo, no bilo je to svakako doba sa svojim šarmom. Bila sam tada jedan od pionira Stojedinice, na kojoj sam počela raditi s 19 godina, a nakon nekoliko godina honorarčenja dobila sam stalan posao na Radio Sljemenu, gdje sam upoznala svog muža Dubravka Merlića.

Kamo ste tada izlazili? – U Zvečku i Kavkaz, gdje se točno znalo koga ćete ondje sresti poslije podneva, bez ikakvih dogovora, jer mobitela nije bilo, a naša radijska ekipa zalazila je i u restoran Stara vura na Gornjem gradu.

Koje domaće mjuzikle pamtite? – Odrasla sam u kazalištu i kinu, gimnazijske dane provodila sam u Kinoteci, gledala sam sve “Komedijine” mjuzikle: “Jaltu, Jaltu”, “O’kaj”, “Guslača na krovu”, “Gubec bega”… Zlatna era domaćeg mjuzikla bila je u doba Grgića i Kabilja kad je na našoj sceni briljirala Sanda Langerholz. No, osobito pamtim prvi mjuzikl koji sam vidjela na Broadwayu, “Victor, Victoria”, s Julie Andrews: bila je to zadnja predstava u kojoj je ona igrala, u režiji Blakea Edwardsa, nakon čega ju je zamijenila Raquel Welch.

Kakva se glazba sluša u vašoj kući? – O glazbenom ukusu naše djece mnogo više zna Merla, a ja najčešće kibiciram. Zagrijani su za glazbu, zahvaljujući više mužu, koji dobro svira gitaru, nego meni. Maja je završila srednju glazbenu, svira klavir, gitaru i bubnjeve. Često s njima putujemo i posjećujemo koncerte: jazza, klasike, rock and rolla. Doma se sluša od Erykah Badu, raznih gitarista i jazzera, do grupe Franz Ferdinand, no kako sam ja u kući proglašena za osobu koja čezne za tišinom, galamim ako se preglasno pušta glazba.

Jesu li vaša djeca, možda, poželjela glumiti u mjuziklu? – Ne, oni su veoma samozatajni, imaju sasvim druge interese, i nije mi palo na pamet predložiti im nešto takvo. Maja je kao odlikašica oslobođena mature i u gimnaziji i srednjoj glazbenoj, i upravo je položila prijamni na arhitekturi. Matko će na jesen u prvi razred gimnazije, a petogodišnja Marta pohađa vrtić. Tako da sam ja, zahvaljujući svojoj djeci, svako malo u pubertetu!

Kako to da imena svih troje počinju slovom M? – Sasvim slučajno, ali neće biti 4M!

Kako ste isplanirali godišnji odmor? – Idemo u Dubrovnik, gdje već tradicionalno ljetujemo. Svake godine naša ekipa, od 18 do 20 članova, obitelji, prijatelja i kumova, uvijek negdje putuje, pa nećemo izostaviti taj dobar običaj: lani smo unajmili kuću u Andaluziji, pretprošle smo bili na Siciliji, a ovo ljeto potkraj kolovoza idemo na tjedan dana u Provansu.

S Piramidom, čiju ste licenciju prodali u osam zemalja, preklani ste u švicarskom Luzernu osvojili Zlatnu ružu, televizijskog Oscara, kako nazivaju tu nagradu: što očekujete od mjuzikla? – Već sad nas zovu, na neviđeno, na gostovanja. Vjerojatno ćemo često putovati s tom predstavom. Nadam se da je to moj novi početak, a ne prvi i posljednji mjuzikl koji ću raditi. Mnogo toga trebam napraviti sama, a nemam se kod koga informirati: ne znam je li itko kod nas dosad radio mjuzikl u privatnoj produkciji. To je veliki projekt i stalo mi je da uspije.

Jagoda Zamoda