Knjiga kao usud

Traume oko dojenja s prvim djetetom, kao i nemio događaj u tunelu Sveti Rok mjesec dana nakon drugog porođaja, nagnali su Zadranku Sandru Babac da napiše knjigu “Drugo stanje”. Riječ je o 43 priče poznatih i manje poznatih osoba i njihovom doživljaju svega što je vezano uz “blaženo stanje”, u izdanju Profila. Naime, ta 39-godišnja novinarka i profesorica engleskog i talijanskog jezika, zadužena za odnose s javnošću Zagrebačkog plesnog ansambla, vodila se logikom – ako sam ja imala problema, sigurno su ih imale i druge žene, ali to nerado govore javno, već pričaju prijateljicama uz kavu ili drugim osobama od povjerenja.

No, osim što otkriva najintimnije osjećaje Ivane Husar Mlinac, Sonje Šarunić, Maje Vučić, Sandre Bagarić, Vesne Škare Ožbolt ili Roberta Knjaza, ta zbirka njihovih ispovijesti iz rađaonice svojevrstan je putokaz budućim mamama koje muče ista pitanja: može li se roditi i kod kuće, zašto odabrati porođaj u vodi, kako izgleda porođaj u inozemstvu, treba li budući tata prisustvovati rođenju djeteta, kako dojiti i što činiti da se izbjegnu tuđe pogreške.

– Moja prva frustracija vezana je uz dojenje – prisjeća se Sandra Babac. – Nitko me nije podučio kakve se tu opasnosti kriju i kako se, primjerice, valja nositi s mastitisom, zbog čega trpite veću bol nego pri porođaju, a poneke situacije su toliko bizarne da ih je bolje i ne prepričavati. Ali nekako sam to prebrodila zahvaljujući beskrajnoj sreći što sam postala majka predivne djevojčice Maure. Vrlo brzo ostala sam ponovno u drugom stanju i nakon što sam rodila Josipa, bila sam vrlo slabokrvna. Babica mi je, istina, savjetovala da takva anemična ne sjedam za volan, ali ja je nisam poslušala. I mjesec dana nakon porođaja vozila sam svoje dvoje djece i trudnu šogoricu u Poljica kod Nina, gdje suprug i ja živimo polovicu godine, brinući se o malinama i smokvama s naše male obiteljske plantaže.

Slabost u tunelu

Sandri Babac pozlilo je usred tunela Sveti Rok. Iznenada je osjetila slabost, tijelo joj je počelo podrhtavati, pred očima su joj se pojavile iskrice, a zatim joj se i smračilo. Ništa nije vidjela i nije mogla dalje voziti. Ubacila je mjenjač u ler, upalila sva četiri žmigavca, namjeravajući stati usred tunela, ali je krajnim naporom vidjela ugibalište i nekako ga se dokopala.

– Izišla sam iz auta, sjela uz rubnik i pozvala policiju, ali su mi odgovorili da me oni ne mogu izvući iz tunela. Na sreću, nakon nekoliko minuta ugledala sam vatrogasce kako pretrčavaju prema meni. Nekako sam se sabrala i zaključila da ipak mogu nastaviti vožnju. Ispred nas su bila još tri manja tunela, a ja sam i dalje osjećala pritisak u prsima, a cesta mi je lelujala kao da vozim auto iz dva komada. Pred trećim tunelom sam stala jer dalje više nisam mogla i nazvala hitnu pomoć. Izišla sam van, legla i noge podigla na branik. Hitna je došla za sat i pol, a meni je bilo malo bolje tek nakon što sam sišla s autoceste. Do tada nisam imala problema s klaustrofobijom, Čak sam se sa speleolozima spuštala u jamu duboku 27 metara da bih snimala, ali nakon tog kolapsa osjećam paniku od tunela i zbog toga se više ne vozim autocestom. Ali Često se pitam što se sve moglo dogoditi da sam se zaista zaustavila u tunelu… I svakako sam na to htjela upozoriti sve one žene koje su nakon porođaja ostale slabokrvne. Neka se nauče na mojoj pogreški i ne čeliče više nego što mogu. Uvjerena kako sličnih iskustava imaju i druge žene, odlučila je napisati svoj prvijenac. Ili, kako voli reći, zajedničku knjigu svih koji su svoje iskustvo bili spremni podijeliti s javnošću i svojim primjerima pomoći budućim mamama. – Kako sam godinama radila na radiju Donat Fm u Zadru, a kasnije i na HTV-u, neke sam poznate osobe i poznavala, za druge sam čula da su imale problem pa sam došla do njihovih telefona i objasnila im da bih rado objavila njihovu jednostavno sročenu, iskrenu priču o toj delikatnoj temi. Neki su me odbili, neki su mi poslali odgovor u zadanim rokovima, nekima je, pak, trebalo malo više vremena. Ako Ante Tomić može pisati o vojsci, jer je to muškarcima vrlo važno, zašto se ne bi objavila zbirka priča o porođaju i trudnoći, što je ključni trenutak u životu svake žene i o čemu je vrijedno progovoriti. Sandra Babac u šali kaže da joj je “Drugo stanje” bilo suđeno. Kad je, naime, prije nekoliko godina u televizijskoj šminkernici upitala profesora Tomislava Ladana što njezino prezime znači, odgovorio joj je da zacijelo potječe od riječi “babica”, osobe koja se bavila rodiljama, ostavljenom djecom i slično. Na što se pomalo ražalostila jer je mislila da se iza prezimena Babac krije nekakav plemenski starješina, mudar čovjek.

Diana Šetka