Kod kuće je najljepše

No, kod prvog djeteta suprug i ja se nismo oko toga složili, ali kod drugoga smo postigli suglasnost i ja sam počela tražiti babicu koja bi to mogla obaviti – kaže Zorka Mikić Kalogjera, 32-godišnja arhitektica i supruga fotografa Damila Kalogjere.

– Nazivala sam udruge primalja, poznate babice, babice koje su porodile prijateljice, potragu sam proširila i na Sloveniju i Mađarsku, ali babicu sam pronašla tek tri tjedna prije porođaja u Austriji. Moja babica, inače vanjska suradnica mnogih klinika, stigla je iz Graza u Zagreb za dva sata. Odmah me pregledala, stavila na pod čisti poplun i iskuhane i izglačane plahte, ali gotovo da ništa nije bilo prljavo, jer je babica čekala da pupkovina prestane pulsirati pa ju je tek onda prerezala, tako da krvi nije ni bilo.

Rađala sam 24 sata da bi sve išlo prirodno, ali neusporedivo sam se bolje osjećala nego u bolnici. Gaju sam rodila oko ponoći, a već sutradan u podne sjedila sam za stolom i ručala. Sve je bilo kao nebo i zemlja u odnosu na prvi porođaj. Imate osjećaj da ste sve sami napravili, nitko vas ne tjera ni na što, ne požuruje niti vam skače po trbuhu, pa je i sve manje stresno za dijete. Osim toga, ritam napredovanja bebe je drukčiji: beba je od prvog trenutka uz vas pa se hormoni idealno usklade, tako da se zajedno budite, zajedno spavate, bolje je hranjenje pa beba nema ono klasično gubljenje na težini kao u bolnici.