Kod nas lijenost ne prolazi

Poput Mela Gibsona, s kojim je bio cimer na fakultetu, australski glumac Geoffrey Rush ostvario je impresivnu karijeru. No, za razliku od Gibsona, 56-godišnja zvijezda filma “Sjaj”, s kojim je 1997. osvojio Oscara, nikada nije ni pomislio da se preseli u SAD. ž

Ostao je u domovini, pa i danas živi u Camberwellu, predgrađu Melbournea, sa suprugom, 48-godišnjom glumicom Jane Menelaus, kćeri Angelicom (15) i sinom Jamesom (12), od kojih se razdvaja samo kad diljem svijeta snima filmove, poput “Pirata s Kariba” s Johnnyjem Deppom.

U filmu “Zlatne godine kraljice Elizabete” s Cate Blanchett, koji se sad prikazuje i kod nas, vratio se liku kraljičina mentora, sir Francisa Walsinghama, kojeg je glumio i 1998. u “Elizabeti” i za njega dobio nagradu BAFTA. Kritičari prognoziraju da će ove godine, zahvaljujući istoj ulozi, biti u konkurenciji za Oscara.

Zašto ste se nakon devet godina vratili istom liku? – U prvom filmu on je osoba koja pokreće radnju, a u drugom je više u pozadini, što mi je omogućilo da ga glumim s više nijansi. S Cate sam se šalio da Elizabeta i Walsingham sada podsjećaju na ostarjeli bračni par kojemu treba malo začiniti život.

Je li film povijesno točan? – Mislim da bi Shakespeare bio zadovoljan koliko spletki smo uspjeli ugurati u dva sata filma. A što je najbolje, nijedna nije neuvjerljiva, jer je tih godina britanski dvor doista bio prepun zavjera. Istina je da se redatelj Shekhar Kapur nije čvrsto držao činjenica. Na primjer, Walsingham nije imao brata koji ga je prevario, a ako usporedite događaje iz filma s povijesnim datumima, ispada da je kraljičina prijateljica Elizabeth Throckmorton bila trudna pet godina. Dopustili smo si te male kreativne prevare kako bi djelo bilo kompaktnije.

U mnogo filmova glumili ste stvarne osobe. Koliko ih proučavate kad se pripremate za uloge? – Kada sam se pripremao za “Sjaj”, doista sam se trudio kako bih imitirao ponašanje Davida Helfgotta, pijanista čiji je život prikazan u filmu. Redatelj Scott Hicks me pohvalio za trud, ali je nadodao da publika, zapravo, ne zna kako Helfgott izgleda dok vježba i da nije bitno ponašati se kao on, već ponuditi izvedbu u koju će gledatelji povjerovati. Ne morate biti istiniti, već samo uvjerljivi.

Josip Jurčić

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite saznati više, pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 679 ili se pretplatite na PDF izdanje.