Konji su moj život

Konji su moj život i sve što mi se događa vezano je uz njih: oni su moji prijatelji koji me nose kroz život – tvrdi 43-godišnja Zagrepčanka Ivana Ljubić. Dugogodišnja trenerica dresurnog jahanja, peterostruka državna prvakinja u dresuri, te voditeljica škole jahanja Pony express na zagrebačkom Hipodromu i pokretačica show teama Capriole, zbog ljubavi prema konjima se i preselila na imanje od četiri jutra u prigorskom selu Kupincu – kako bi uz nju moglo živjeti i njezinih 26 ljubimaca. Većinu ih je sama uzgojila u posljednjih dvadesetak godina, ili spasila od klaonice, a među njima su i “umirovljeni” konji koji ondje provode bezbrižnu starost.

A njezin suprug Siniša Cmrk, autor i voditelj nekad popularne emisije Turbo limach show, s kojim je na Z1 osmislila TV emisiju Život s konjima, priznaje da se teška srca pomirio s tim da on u njezinu životu zauzima tek treće mjesto – nakon konja i kćerkice Tilije Marije. Stoga i ne čudi da je upravo Ivana Ljubić potaknula humanitarnu akciju Zajedno za ergelu Lipik – za pomoć lipicancima odvedenim 1991. u Bosnu pa u Srbiju, i prije pet mjeseci napokon vraćenim u svoju konjušnicu. Obilazeći hrvatske gradove – a dosad su nakon Zagreba posjetili Split, gdje su mnogi na rivi prvi put vidjeli lipicance uživo, i Osijek – prikupljaju novac i donacije za preživljavanje napaćenih životinja. Rezultati su već vidljivi: sijeno i briketirana hrana, pribor za četkanje, ulari, deke te posebna poslastica – 200 kilograma mrkve, prvi su darovi koje je Ivana, uz pomoć Siniše Cmrka te Mate Čačića iz Hrvatskog stočarskog centra i gradonačelnika Lipika Antuna Haramije, nedavno donijela lipicancima.

– Posebno sam vezana uz lipičku ergelu jer odatle potječe i moj najdraži ljubimac, lipicanac Conversano Gaeta XIV., prvi konj školovan za visoku dresuru u Hrvatskoj, s kojim sam izvodila show program nazvan Povratak – priča Ivana Ljubić koja je s trinaest godina prvi put sjela na konja. Dotad je samo, dok je iz svog Zapruđa odlazila baki i djedu na Kajzericu, prolazeći pokraj Hipodroma s čežnjom gledala preko ograde u konje i jahače. Kad se upisala u školu jahanja, već na prvom satu posjeli su je na konja, a ona se u sedlu osjećala sigurno kao da je cijeli život jahala.

– Bila sam pomalo u šoku jer mi je trener, kojem sam beskrajno zahvalna za sve što sam do danas postigla, govorio: “Potjeraj ga, potjeraj ga!”. Nisam vjerovala onima koji su mi govorili da je jahanje poput zarazne bolesti kojoj nema lijeka: no, nakon trećeg dana na Hipodromu postalo mi je jasno da sam i ja zaražena – kaže Ivana, koja unatoč svojoj ljubavi prema konjima, nije studirala veterinu nego – geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Jer, kao veterinarka, kaže, ne bi mogla eutanazirati životinju.

Njezin prvi konj koji ju je vezao uz Hipodrom uginuo joj je pred očima. Bio je to školski konj Zoki, koji je zahvaljujući Ivani doživio duboku starost – Čak 23 godine. Kupila ga je svojedobno da bi ga spasila klaonice, a kako ju je zbacio iz sedla barem tridesetak puta, kao uspomenu na njega danas ima osam dobro zaraslih lomova. Ipak, zbog tog je “divljaka”, kojeg je na kraju uspjela obuzdati, i postala trenerica jahanja.

– Nakon Zokijeve smrti sam se zarekla – nikad više neću imati samo jednog konja. No, kad je moje prvo ždrijebe napravilo krš i lom, potrčavši za bijelim mercedesom umjesto za mamom, morala sam ih oboje odvesti s Hipodroma – veli Ivana, koja se tada odlučila iz Zagreba preseliti na selo. U Kupincu živi jedanaest godina, prije pet pridružio joj se Siniša Cmrk, a njihova kćerkica Tilia Marija, koja će u svibnju proslaviti četvrti rođendan, također voli konje i pomaže lipicancima: snimila je, naime, telefonsku poruku – Zajedno za ergelu Lipik.

Jagoda Zamoda