Košara mogućih savjeta

Sad mi je 46 godina. Cijeli se svoj život borim s nečim ili nekim. Kad pomislim da je krenulo nabolje, za kratko vrijeme nešto me ponovno vrati natrag. Kao da sam stvorena da mičem trnje ispred svog životnog puta, više nemam snage za to. Upoznala sam ga i razveselila se da je kraj neimaštini i neizvjesnosti, kao i gdje ću raditi i gdje biti. Zavoljela sam ga, očekivala od njega ljubav, poštovanje, ali ponovno samo prazna obećanja, laži, poniženja u svim prilikama. Čak se ne ustručava u mom prisustvu dogovarati s drugim ženama, iako kaže da me voli. Što me čeka uz takvu osobu? Osjećam da je i sada u potrazi za nekom “boljom” (trenutno smo odvojeni). Da li da ga prihvatim kakav jest ili da ponovno odem u potragu za svojom srećom i svojom neizvjesnom budućnosti? Što bih trebala učiniti više u životu da bi mi u njemu bilo bolje i lakše? Nesretna

Bila bih sretnija kad bih mogla pred vas istresti punu košaru dobrih i ostvarivih savjeta, ali kako ne govorite o bračnom iskustvu, bilo ono dobro ili loše, pretpostavljam da se niste udavali i da još tražite “srodnu dušu” da s njom savijete bračno gnijezdo. U vašim godinama teško je naći (ali nije nemoguće) osobu koja bi vas razumjela, koja je sklona ući u brak ili je razvedena pa tek onda nije raspoložena da s eventualnim lošim bračnim iskustvom sklopi novi. Draža joj je mogućnost slobodnog života, slobodnih veza bez obveza. Nemojte je prihvatiti takvom kakva jest, bolje je biti sam i voditi život bez uzrujavanja, nego onaj s poniženjem i nikakvom nadom da će zadovoljiti vaša očekivanja. Pustite da život teče svojim tokom, možda vam “naleti” nešto što bi vas moglo zadovoljiti, nije u braku sve, i jedna zadovoljavajuća veza može donijeti sreću. Nemojte je grozničavo tražiti, ona dođe ili ne dođe, ali pokušajte samoću obogatiti prijateljima i znancima, sadržajima koji vas zanimaju, i čekajte svoj čas. Možda dođe. Sretno!