Kruševo - novo svetište

Zanimanje za tragično stradalog makedonskog pjevača Tošu Proeskog ne jenjava čak niti pet mjeseci nakon njegove smrti: na nacionalnoj top-listi su dvije njegove pjesme (“Igra bez granica”, koja je ondje neprekidno već 28 tjedana, te “Još i danas zamiriši trešnja”, koja protekla dva mjeseca drži prvo mjesto), za Valentinovo su objavljena dva dvostruka DVD-a sa snimkama Tošinih koncerata, a njegovi obožavatelji putuju u Kruševo na njegov grob. U rodni grad “makedonskog slavuja” hodočaste, osim hrvatskih, i fanovi iz svih krajeva bivše države, pa je to maleno mjesto na vrhu planine Baba, poznato i kao naselje na najvećoj nadmorskoj visini na Balkanu, postalo novo Međugorje.

Kako bi se pomoglo obožavateljima (organizacijom putovanja, smještajem u Kruševu i angažiranjem vodiča), ali i kako bi se promovirali – i, što je još važnije, zaštitili – lik i djelo Toše Proeskog, njegova je obitelj prošli mjesec osnovala zakladu. Na čelu joj je pjevačev otac Nikola, a u nju su uključeni i Tošina majka Dominika, sestra Dori sa suprugom Slavenom Risteskim, tetak Hristo Nikoloski te bratić Andrej, koji mu je bio jedan od najboljih prijatelja. U nazivu zaklade je pridjev “međunarodna”, što znači da će reagirati i na svaki pokušaj zloupotrebe Tošina imena u inozemstvu, kao što se to nedavno dogodilo. Jedan samozvani izdavač u Bosni i Hercegovini objavio je, naime, album u koji se lijepe sličice Toše Proeskog, a među njima su se nalazile i one pjevačeva smrskanog automobila te njegova pogreba. Album je bio namijenjen djeci, a slike su skinute s interneta. Kako je nenadano osvanuo u prodaji, tako je preko noći nestao, baš kao i (također piratska) knjiga “Balkanski anđeo” u izdanju jednih dnevnih novina iz Srbije. Ljudi željni brze (i ilegalne) zarade otkrili su bogat izvor u smrti makedonskog glazbenika. Dovoljno je otići u Kruševo da bi se shvatilo da je – legenda rođena.

Taj gradić, 160 kilometara jugozapadno od Skoplja, smjestio se na 1300 metara nadmorske visine, pa na sve strane puca prekrasan pogled. Dobroćudni ljudi, koji polako voze stare stojadine i lade nive, i uvijek su spremni pomoći strancu, stoka koja posvuda slobodno pase i čopori dobro uhranjenih pasa lutalica koji s mnogo povjerenja prilaze strancu kako bi se poigrali, tom siromašnom mjestu daju neobično dobru “vibru”.

Neki kažu da ih Kruševo podsjeća na romantični Cicely iz serijala “Život na sjeveru”. Obično bi živnulo zimi, kada su na skijalište s blagim stazama dolazile obitelji s djecom, no posjećenost nekad i danas neusporediva je: u Kruševo, u kojem živi oko 5000 ljudi, zbog Toše Proeskog svakodnevno dolazi još toliko.

Kako će u Kruševo više donijeti nego ponijeti natrag, oni koji dolaze preko privatnih turističkih agencija iz Makedonije jedini znaju da se za put trebaju dobro pripremiti. Naime, na platou iznad groblja Gumenje, kao ni u cijelom Kruševu, nema cvjećarnice, a najobičnija svjećica može se kupiti jedino na samom grobu: uzmeš svijeću i ostaviš novac. Stoga je tih 15 do 20 autobusa, koji svaki dan stižu u aranžmanu makedonskih agencija, krcato vijencima i buketima cvijeća, a većina putnika nosi i suhu hranu. Kruševo, naime, ima premalo restorana za toliko gostiju, koji uostalom i ne običavaju ostati na ručku: nakon posjeta grobu odmah se vraćaju.

Silvija Glavić Stocca

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 691 ili se pretplatite na PDF izdanje.