Kucnulo je i mojih pet minuta

Danas nije lako biti tenisač: konkurencija je jača no ikad pa treba uložiti mnogo truda da biste među svim tim mladim lavicama izborili svoje "mjesto pod suncem". Ali ni to nije jamstvo da će vam se žrtva isplatiti – kaže 22-godišnja Zagrepčanka Nika Ožegović, koja ipak ne mora strahovati za svoju budućnost u bijelom sportu. To je, uz ostalo, dokazala i protekli vikend na Fed Cupu u Splitu, gdje je, iako joj je to bio prvi takav turnir, glatko pobijedila Yung-Jan Chan i Su-Wei Hsieh, reprezentativke Tajvana, čime je Hrvatskoj osigurala ostanak u Svjetskoj skupini II. Nije ju omela ni trema, ni činjenica što su joj se, kako je priznala, katkad tresle ruke.

Matthew Perry

– Bila sam presretna što sam svojoj zemlji osigurala ostanak u drugoj jakosnoj skupini, pa sam si na kraju dopustila da s kolegicama Jelenom Kostanić Tošić i Anom Vrljić malo zatulumarim. Tako smo nakon riblje večere u Villi Dalmacija, gdje smo bile smještene, i gutljaja šampanjca, otišle na noćno kupanje – priznaje Nika, koja je za svoj uspjeh dobila brojne čestitke, čak i od nekih ljudi s kojima dugo nije u kontaktu. No, vremena za opuštanje nema: 23. srpnja očekuje ju turnir u Austriji, a potkraj kolovoza nastup na US Openu.

Skromna djevojka iz zagrebačkog naselja Špansko tenisom se počela baviti još kao osmogodišnjakinja, a usmjerili su je roditelji koji su je, kako bi "ukrotili" njenu živahnost, odveli u Teniski centar Podsused. Uostalom, kako njezina obitelj ima sportski "pedigre", bilo je logično da i Nika krene tim putem: majka Jasna, farmaceutkinja u Belupu, profesionalno je igrala rukomet, a otac Željko, ekonomist u Chromosu, nogomet. Njegova sestra Sanja Ožegović, bila je, pak, poznata košarkašica.

Nikin talent prvi je prepoznao Mihael Štefan, prognanik iz Borova Sela, s kojim je u početku trenirala, a kasnije je prešla kod Marka Dujmovića, s kojim je radila 10 godina, i koji ju je, tvrdi sportašica, najviše naučio o tenisu. S 15 godina otišla je u MŸnchen, u kamp Nikole Pilića, ali je ondje – iako ju je on veoma hvalio – ostala samo godinu dana. Nije joj se, kaže, svidjelo to što je često mijenjala trenere, od kojih je svaki imao drugačiji pristup.

Vrativši se u domovinu postala je članica Teniskog kluba Ponikve, gdje i danas trenira, i gdje se o njoj brinu Andrija Lesnika (teniski trener), Barbara Matijević (kondicijski trener) i Petar Barbaros Tudor, zadužen za mentalnu pripremu. Dok je bila juniorka, Nika je osvajala mnoge važne turnire, a najponosnija je što je 2001., osvajanjem turnira u Milanu, postala svjetska juniorska prvakinja u kategoriji do 16 godina. I kao seniorka je ostvarila zapažene rezultate: proteklog svibnja kroz kvalifikacije je ušla u WTA turnir u Estorilu i prošla prvi krug, a mjesec dana kasnije je isto ostvarila i u Wimbledonu.

Prije izlaska na teren Nika nema poseban ritual, ali u svojoj sportskoj torbi uvijek ima hrpu predmeta koje su joj darovale drage osobe. Budući da trenira dvaput dnevno po nekoliko sati, i tako šest dana u tjednu, nema vremena za hobije – kao ni za ljubav. Smatra da bi jedino neki sportaš imao razumijevanja za njezin način života. Andre Agassi joj je teniski uzor jer je on bio broj jedan kad je počinjala, a voljela bi zaigrati sa svakom od tenisačica koje se nalaze među prvih 10. Upoznala je mnoge slavne igračice, poput Ruskinje Marije Sharapove, a najbolja prijateljica joj je srpska teniska nada Ana Ivanović. Nika Ožegović posebno je ponosna što je 2002. na US Openu upoznala glumca Matthewa Perryja, zvijezdu "Prijatelja", jer joj je to najdraži humoristični serijal.

Napisao Damir Leljak Snimci: Petar Jurica i privatni album