Kulinarska bajka o tri praščića

Krilaticu – Nema ptice do prasice – svi znamo i često je ponavljamo, iako se iz petnih žila trudimo što manje jesti svinjetinu. Problem je u fami da to slasno meso užasno deblja, kao da ćemo samo zbog pogleda na raskošan komad svinjskog karea u izlogu mesnice dobiti koju kilu više…

Zbog predrasude da je svinjetina kriva za naše probleme sa zdravljem i višak kilograma, koje smo, ruku na srce, ‘zaradili’ zbog tamanjenja grickalica i gaziranih pića, a da o sjedilačkom načinu života i ne govorimo, grize nas savjest nakon što smo u slast pojeli odrezak od svinjskog buta, pečen na roštilj-tavi.

Pogonsko gorivo Želite li se riješiti nepotrebnog grizodušja, izvažite se nakon ručka na kojem ste jeli nemasno svinjsko pečenje, pripravljeno s vrlo malo masnoće, posluženo s povrćem kuhanim na pari i mnogo svježe salate. Vidjet ćete da kazaljka na vagi neće ‘podivljati’. Imajte na umu i to da su današnji ‘pajceki’ ili ‘gujde’, kako često tepamo svinjama, mesnatiji nego primjerci otprije 20 ili 30 godina. Usporedbe radi, deset dekagrama bijelog pilećeg mesa bez kože ima 116 kalorija, a nemasne svinjetine (but ili ruža, može i kotlet bez bijelog ‘obruba’) ima 161 kaloriju. Razlika i nije tako strašna.

Činjenica je da organizmu zimi treba malo više ‘pogonskog goriva’, stoga svijet neće propasti ako si priuštite komad prošarane svinjske vratine, pečene na žaru. Kotleti imaju manje masnoće, no pečeni na ‘gradelama’ suhi su poput triješća. Svakome na skijanju godi pojesti malo dimljene, mesnate slanine s pečenim krumpirovim polama, a da o tome kakvog su okusa sarma ili grah bez suhomesnatih dodataka i ne govorimo.

Bez svinjetine se jednostavno ne može, priznali mi to ili ne. Ona je danas, uz piletinu, najomiljenija vrsta mesa na svijetu, jede se na svim kontinentima s podjednakom slašću. U Hrvatskoj se po glavi stanovnika godišnje pojede 49 kilograma, dok je prosjek u Europskoj uniji oko 45 kilograma svinjetine. Te brojke nešto govore, zar ne?

Tanja Vučičević