KUHINJA IRENE ŠKORIĆ

Ličke uspomene na janjetinu i kiselo zelje

Volim domaća jela, sve ono što se može pripraviti brzo i bez ‘kerefeka’ – kaže 26-godišnja zagrebačka filmska i televizijska redateljica Irena Škorić. Na takvu hranu navikla se u roditeljskom domu, u kojem se kuhalo fino, jednostavno i zdravo, a osim toga često su posjećivali rodbinu u okolici Gospića, gdje je Irena svaki put uživala u vrućim ličkim polama ispod peke, tradicionalnom ličkom siru basi te štrudlama od jabuka i višanja, ubranim na stablu iza rođakove kuće.

– Mama Svea sačuvala je mnogo bakinih recepata, no meni je najdraži takozvani lički ručak – sušena svinjska rebrica, kiselo zelje i kuhani krumpir. Originalno, u tom su još meniju češnjovke i sušena slanina, no kad bih sve to pojela, mislim da ne bih mogla ustati od stola – govori u šali Irena, koja s linijom nikad nije imala problem, iako u hrani bezgranično uživa. Domaćoj janjetini s mladim lukom te punomasnom siru basa, koji namaže na tople ličke pole pečene u ljusci te ‘ukrasi’ šnitom domaćeg pršuta, naprosto ne može odoljeti.

– Nisam ljubitelj začina, ne koristim ih ni uz salatu, no u Makedoniji, gdje sam lani gostovala na Bijenalu mladih Europe i Mediterana, bespoštedno sam tamanila gravče na tavče – zbog ukusne crvene paprike. Inače, obožavam povrće a la lički lonac – mrkvu, kupus, rajčice i papriku zakuham s malo mesa, obavezno stavim malo lovora i podlijem bijelim vinom koje jelu daje poseban okus – govori Irena Škorić, dodajući da joj je na popisu omiljenih jela i jedna ne-lička namirnica – vrganji. Za njihovu nabavu zadužen je njen tata Zvonimir, koji ih bere na svojim “tajnim lokacijama” na Sljemenu i u šumama u okolici Zagreba, a Irena ih pripravlja tako da ih samo malo preprži na luku i začini paprom.

Što se tiče deserta, mlada redateljica će ga se bez imalo žaljenja – odreći. Nije, naime, ljubiteljica slatkog, čokoladu nikad nije voljela, a eventualno će nakon ručka pojesti palačinke sa sirom u koje doda pokoju grožđicu.

– Priznajem da sam lijena što se tiče kolača jer iziskuju puno vremena za pripremu. Zato kad se zaželim štrudla, zamolim mamu da razvuče tijesto na tanko, a ja napravim nadjev – objašnjava Irena koja će sa svojim filmom “Sudbina broja 13” uskoro gostovati u američkom gradu Houstonu na filmskom festivalu WorldFest, gdje je lani osvojila nagradu žirija za svoj najnagrađivaniji kratki film “Rastanak”.

– Na putovanjima, osim na suvenire, novac najradije potrošim na lokalne kulinarske specijalitete. Nisam od onih koji umorni od razgledavanja grada odmah odjure u prvi McDonald’s, draže mi je pronaći neki lijepi restorančić i pričekati da kušam izvornu kuhinju. Lani sam se oduševila baskijskim specijalitetetom – patkom u umaku od manga i bundeve – što mi je bilo najljepše sjećanje na gostovanje na festivalu u San Sebastianu – priznaje Irena Škorić.

Sana Vitas

Powered by Labrador CMS