Lijepa odjeća sva vrata otvara

Mnogi kažu da odjeća ne čini čovjeka, no to nije istina. Ono što imamo na sebi, ostavlja prvi, najvažniji, dojam o nama, a tek potom dolazi do izražaja naš govor, nastup, maniri, karakter… Pravilno odabrana odjeća može otvoriti svaka vrata – kaže Zagrepčanka Regina Jäger (65), koja je u proteklih 40 godina pratila sve nedaće i uspjehe hrvatske tekstilne industrije – 10 godina kao manekenka, a 30 kao vlasnica UMAH Fashiona, prve modne agencije na ovim prostorima.

Nedavno je, velikom modnom revijom u zagrebačkom hotelu Westin, proslavila tri desetljeća rada na promociji domaće tekstilne industrije – ali i povlačenje iz tog posla. Regina Jäger, inače diplomirana ekonomistica, organizirala je modne revije kod nas i u inozemstvu (u Beču, Grazu, Münchenu, Londonu, Pragu, Varšavi…), kao i tradicionalni Bal manekena, humanitarnu reviju koja se održava od 1987. Žustra i autoritativna organizatorica, koja govori tri strana jezika – njemački, engleski i talijanski – za svoj je rad dobila brojna priznanja, a karijeru je gradila usporedno s brigom za obitelj. Majka je dvoje djece – sin Zoran (43) je glazbenik, a kći Eva (30) stručnjakinja za marketing – i baka je petogodišnje Eme. Iza nje su dva braka, a dulje od trideset godina živi u obiteljskoj kući u Vino­gradskoj ulici u Zagrebu, koju dijeli s bivšim (drugim) suprugom, te kćeri i njezinom obitelji. – Odlazim zadovoljna – i svojom manekenskom karijerom, a još više time što sam kao osnivačica i predsjednica Udruženja manekena Hrvatske UMAH, a potom kao vlasnica modne agencije UMAH Fashion, odgojila generacije manekenki i manekena koji su postali uspješni ljudi.

Neke od njih, poput Tihane Harapin Zalepugin, Suzy Josipović, Livije Butuči, Sandre Vranješ, Sanje Bjedov, danas su poznate modne agentice. Drugi su, pak, napravili karijere u javnom životu: Mario Valentić i Mario Mlinarić postali su zvijezde sapunica, Mirna Zidarić je uspješna televizijska novinarka, Tomislav Jelinčić voditelj je Dnevnika na RTL-u, Antonija Stupar televizijska voditeljica… Kroz UMAH su stasali i glumica Božidarka Frait, modna dizajnerica Loredana Bahorić, poduzetnica Mici Kanižanec… Uvijek smo propagirali i mlade dizajnere pa je prvu reviju svojih modela kod mene imala i kreatorica Ksenija Vrbanić, danas vlasnica modne kuće Xenia Design. Bila sam stroga, ali pravedna. U proteklih trideset godina uz UMAH i naše manekene nikad se nisu spominjale afere – kaže Regina Jäger koja je u modne vode krenula s nepunih 19 godina, odmah nakon mature.

Balerinski hod na pisti

Početkom šezdesetih, na ulici je 174 centimetra visoku brinetu zaustavio direktor trikotaže “Nada Dimić” i rekao joj: “Joj, kak’ si visoka i zgodna! Bi li htjela postati manekenka?” Regina se oduševila ponudom, no njezina majka Božena, koja o manekenskom poslu nije imala jasnu predodžbu, oštro se usprotivila. – Sve joj je to bilo sumnjivo, tražila je da joj objasnim što je to što nije ni pjevačica, ni glumica, ni plesačica. Ipak, nekako sam je nagovorila i, uz studij ekonomije, počela sam nositi revije. Prve su bile za “Nadu Dimić” i “Vesnu”, a nosili smo ih u negdašnjem plesnjaku Tucmanu. Ja sam, zapravo, cijeli život bila vezana za tekstilnu industriju: mama je bila krojačica u tvornici vojne odjeće, a kako nakon Drugog svjetskog rata nije bilo dječjih vrtića, vodila me sa sobom na posao. Pod krojačkim stolom ja bih se igrala s krpenim lutkicama koje su šivale ona i njezine kolegice – priča Regina Jäger, koja se udala s nepunih 20 godina.

Njezin prvi suprug bio je Antun Jäger Zizi, tada poznati estradni menadžer, koji je u ondašnju Jugoslaviju dovodio inozemne glazbenike te poznate cirkuske trupe. Bio je boem, 16 godina stariji od Regine, koja je uz njega prvi put otišla u noćni klub, u kockarnicu, na putovanje u inozemstvo. Premda je živio u svijetu estrade, rijetko je dolazio na revije: nakon dva-tri izlaska manekenki počeo bi se dosađivati. A 1965. Regina i Antun postali su roditelji. Dobili su sina Zorana, koji danas vodi grupu The Bastardz i koji je prije pet godina utemeljio jazz-festival u Malom Lošinju. – Ubrzo nakon porođaja – kaže Regina – nastavila sam nositi revije. Brzo sam smršavjela. Nisam bila na dijeti, ali, pazila sam što jedem. I poslušala sam majčin savjet da odmah počnem nositi korzet pa sam u mjesec- dva vratila prijašnju liniju. Premda je redovito išla na masaže i pazila što jede, njezin stas nije zadovoljavao svjetske manekenske kriterije. To je – zajedno sa svojim kolegicama – saznala nakon što ih je poznata zagrebačka “šnajderica” Žuži Jelinek pokušala promovirati u inozemstvu. Žuži je, naime, u proboj na američko tržište krenula s fotografijama svojih modela na zagrebačkim manekenkama. No, otamo se vratila s lošim vijestima.

– Bez imalo okolišanja, Žuži nam je priopćila: “Puce, rekli su da ste debele i dlakave! Morala sam kolekciju snimiti sa Suzy Parker. A vi ste puce stvarno lepe, al’ ovi vas Amerikanci nisu prihvatili.” A sve smo bile i mršave i depilirane – prisjeća se Regina na čije su revije tada dolazili i njezini roditelji, dvojica starije braće i sestra. No, te su se revije, objašnjava, znatno razlikovale od današnjih jer su ih hodanju u početku podučavale – balerine. Obrtnicima i tekstilcima nije se sviđao “balerinski” hod pa su morale prihvatiti nov način kretanja po pisti: nisu smjele micati bokovima, morale su biti vedre, ali nisu se smjele smijati ustima, već samo očima. – Bile smo, zapravo, ukočene u donjem dijelu tijela. No, revije su bile prave svečanosti mode: na njima su posjetitelji točno znali što je moderno, koje se linije nose, koje boje i dužine – kaže Regina koja je 1964., s još desetak kolega, osnovala Udruženje manekena Hrvatske – UMAH.

Četiri godine poslije dobili su status slobodne profesije te se vrijeme provedeno na modnim pistama moglo upisati u radnu knjižicu. Ubrzo su postali Udruga modno-estradnih radnika jer im se priključilo mnogo snimatelja, pjevača, glumaca i redatelja koji su preko njih također naplaćivali honorare.

– Preko nas je – sjeća se Regina – honorar za snimanje reklame za tvornicu sportskih čamaca dobio tada poznati automobilski as Goran Štrok. Početkom 70-ih Regina Jäger ostala je udovica: njezin prvi suprug preminuo je 1973. od infarkta. Dvije go­dine kasnije udala se za šest godina mlađeg Miljenka Stojkovića, inženjera slabe struje, s kojim je u braku provela 25 godina i s kojim je 1978. dobila kćer Evu. Te godine Regina Jäger pokreće prvu privatnu modnu agenciju UMAH Fashion, a Udruženje manekena Hrvatske prestalo je postojati. – Ne kritiziram današnje revije – kaže – ali činjenica je da su mješavina teatra, cabareta, ima i malo striptiza… A ja sam “stara škola”: nosila sam i organizirala kla­sične revije gdje je u prvom planu bila kreacija, odjeća koja se nosi, a ne manekenka. Važno je shvatiti kad treba reći “doviđenja”, kao što sam ja shvatila da je vrijeme da odem, da svoje mjesto prepustim mladima.

Snježana Dragojević Harapin