Livio Badurina istražio Meridu

Zemlja što je škrtija, to su joj plodovi slađi, zaključio sam probavši u Méridi, živopisnom glavnom gradu siromašne španjolske pokrajine Extremadure, njihov nadaleko čuven pršut od poludivljih crnih svinja. Objasnili su mi da je tajna njegova izvrsnog ukusa u tome što svinje tradicionalno hrane samo žirom jer druge hrane za njih nisu ni imali. Méridu sam posjetio u kolovozu kad se ondje održava poznati ljetni kazališni festival.

Isluženi legionari U taj grad turisti hrle ne samo zbog slasnog pršuta i brojnih kulturnih manifestacija već i zbog izvrsno očuvanih ostataka nekoć bogatog i važnog rimskog grada Emerita Augusta koji su isluženi legionari utemeljili 25. godine prije Krista. Gotovo u svakoj ulici u širem središtu grada možete naletjeti na ruševine kakvog rimskog hrama, vile, kolonade, peristila, fontane ili akvedukta. Mene je kao glumca fascinirao njihov Teatro Romano, najočuvanije antičko kazalište na svijetu, gdje i danas izvode predstave baš kao i prije dva tisućljeća.

Pomorske bitke Odmah pokraj Teatra Romana golema je arena u kojoj su se održavale krvave gladijatorske borbe, pa čak i prave pomorske bitke. Mérida danas ima i jednu moderniju arenu, onu za borbu s bikovima, a kažu da se najbolji bikovi za koridu uzgajaju upravo u Extremaduri. U srednjem vijeku gradom su vladali Arapi iza kojih je, također, ostalo dosta kulturnih znamenitosti, poput velike tvrđave na obali rijeke Guadiana u kojoj je danas smještena gradska administracija.

Raj za pušače Ljeti u Méridi zna biti nepodnošljivo vruće, temperature često skaču i iznad 40 stupnjeva, pa bi u uskim uličicama u staroj gradskoj jezgri bilo kao u pećnici da nije originalnog sustava vodenog hlađenja. Na svakom pročelju je cijev iz koje svako malo prska fina vodena maglica koja rashlađuje užareni zrak. Osvježenje je ipak najbolje potražiti u nekom od brojnih kafića ili restorana. Premda je u Španjolskoj formalno zabranjeno pušenje na javnim mjestima, Mérida je i dalje raj za pušače jer su se gotovo svi ugostiteljski objekti izborili za izuzeće od tog drakonskog propisa.

Presa iberica Svima bih preporučio restoran La Taverna u ulici Johna Lennona gdje sam kušao sjajan bakalar sa sezamom i domaći specijalitet presa iberica – sočan grilani svinjski odrezak s pečenim krumpirima. Postoji mnogo varijacija tog specijaliteta, a jedan je svinjski odrezak punjen sirom roquefort. Najveći, ponekad nepremostiv nedostatak meridske turističke ponude je što ondje gotovo nitko ne govori engleski ili neki drugi strani jezik. Budući da su i u restoranima jelovnici samo na španjolskom, biranje jela može biti prava avantura s neizvjesnim ishodom za nepce. Stoga me ugodno iznenadilo što su službenici na recepciji hotela s četiri zvjezdice Las Lomas, u kojem sam odsjeo, odlično govorili engleski te sam često koristio njihove prevoditeljske usluge.

Putovanje autobusom

Iako je Mérida izvan klasičnih španjolskih turističkih ruta, jer nema ni mora niti neke druge prirodne atrakcije koja obično privlači turiste, taj grad na granici s Portugalom svakako vrijedi posjetiti i doživjeti. Do Méride se najelegantnije dolazi iz Madrida udobnim autobusom koji na odredište stiže za tri i pol sata, a cijena karte u jednom smjeru je 30 eura.