Ljepota nije prolazna

Većinu života mislila sam da sam prilično cool. Imam tetovažu. Nosim kratku kosu- kaže pjesnikinja Nikki Giovanni. Čak i nakon što su joj dijagnosticirali rak pluća, mislila je: Još se dobro držim. Mlada sam i zdrava. Baš sam komad.

Tako se osjećala kad je jedne večeri krenula na sedmosatnu vožnju do doma prijateljice, književnice Toni Morrison, koja je slavila rođendan.

Sjela je u svoj crveni sportski automobil. Društvo joj je pravila prijateljica. Nosile su jeans. Izgledale su dobro.

Trenutak spoznaje

No, Nikki ima problema sa snalaženjem u prostoru i ne zna čitati mape, pa su se izgubile. Bila je skoro ponoć kad ih je, negdje usred Pennsylvanije, zaustavio prometni policajac. “Vozile ste preko crte! Da niste malo zaspale za volanom?” Uperio je baterijsku svjetiljku u auto da ih bolje pogleda.

Gotovo istog trenutka je ustuknuo, a ton mu se promijenio. Kad ih je upitao kamo su krenule, oslovio je Nikki s ‘gospođo’, i to na način na koji to ljudi obično čine kad oslovljavaju starije osobe.

Pružila mu je vozačku dozvolu. Bila je uvjerena da će joj napisati kaznu kad ju je već zaustavio. Odvratio je da to neće biti potrebno. Umjesto kazne, dobile su upute kako stići do odredišta i savjet da popiju kavu i voze pažljivo, kako bi sigurno stigle tamo kamo su naumile sigurno. Potom je otišao.

Nikki se okrenula prijateljici i rekla: Ostarile smo! Da smo mlađe, dobile bismo kaznu i da smo se na glavu postavile. Shvatila je da policajac, nakon što je pogledao u auto, nije ugledao ono što je očekivao – dvije moderne mlade žene. Vidio je svoju baku.

Bio je to depresivan trenutak. Zamolila je prijateljicu da preuzme volan jer je osjetila potrebu da razmisli o tome što se upravo dogodilo.

Prihvaćanje promjena

Idućeg dana, na rođendanu, ispričala je prijateljima što se dogodilo i priznala: Starim. Bilo je vrijeme da se suoči s trenutkom u kojem sam se našla i sagleda što ‘staro’ znači.

Nakon toga počela je redovno vježbati i više se brinuti za sebe, pa čak i tražiti popuste za starije osobe, a na telefonskoj sekretarici snimila poruku koja glasi: Ja sam mala starica, stoga lijepo molim da pričate polako.

Danas ima 66 godina. Još uvijek izgleda dobro. Cijeni svoje godine i uživa u njima. Iako joj se njezina karijera uvijek sviđala, sad se daleko više zabavlja dok radi. Ne mora se dokazivati i nije ju briga što kritičari kažu. Kad završi s pisanjem knjige, ne tjera se da počnem pisati novu, već uživa u ovoj koju je napisala.

Puno ljudi se opire promjenama i zbog toga nikad sebi ne dozvole da uživaju u onome tko su i što su. Prihvatite promjene. Jednom kad to učinite, možete otkriti novi svijet, o njemu puno toga naučiti i izvući iz njega najviše što možete. Još uvijek sa sobom nosite prtljagu prethodnih iskustava, ali zato vozite na sasvim drugoj razini.

To je osjećaj koji u potpunosti oslobađa. -Sad, kad nešto radim- kaže Nikki Giovanni, radim to zato što to želim. I vjerujem da najbolje tek dolazi.

Izvor: Via positiva