Ljeto u školskoj klupi

Ana Jelušić već je mjesec dana stanovnica kalifornijskog grada Santa Rose. Dvadesetogodišnja skijašica unajmila je malen stan u blizini istoimenog koledža, u koji svakodnevno odlazi na predavanja da bi nadoknadila sve ono što je tijekom godine, zbog treninga i utrka, propustila. – Santa Rosa Junior College je preslika koledža kakve viđamo u američkim filmovima – opisuje Ana Jelušić svoje novo "susjedstvo". Čini ga kompleks crvenih zgrada, okružen livadama i parkovima, po kojima su se razmilili brojni studenti, tražeći najbolje mjesto za učenje. Posebno je omiljen među sportašima jer nudi ljetni jednoipolmjesečni program, pa tako ipak stignu nadoknaditi ono što su propustili zbog brojnih obveza tijekom ostatka godine. A uvjeti su doista odlični: svaki student ima svoj kompjutor, knjižnice su bogato opremljene, o sportskim sadržajima da i ne govorim, a cijena studija je u rangu onih za privatne studije u Hrvatskoj.

Sportski menadžment

Za Santa Rosa Junior College Ana Jelušić doznala je od mamine prijateljice, Sanje Omrčen, koja ondje predaje kemiju. A četiri takva ljetna semestra priznat će joj se, po bolonjskom sustavu studiranja, kao dvije godine općeg studija. Nakon čega bi željela u Cvicarskoj upisati studij sportskog menadžmenta. – Ali idem korak po korak. Najprije moram završiti američki koledž koji nije pusta zabava. Svako jutro ustajem u šest sati. Do "školice" mi je desetak minuta pješice ili se odvezem biciklom. Ujutro imam predavanja iz engleskog, španjolskog i statistike, nakon kojih ponavljam gradivo. A treniram predvečer. Sve me to toliko izmori da na večer ne legnem, nego se srušim u krevet. A i kad bih htjela nekamo izići, ne bih mogla, jer po američkom zakonu još nisam punoljetna. Stoga uglavnom uživam šetajući ulicama grada koji su obilježili crtač stripova Charles M. Schulz te pas Snoopy i ostali likovi iz njegova stripa "Peanuts". Na Dan neovisnosti skoknula sam s nekolicinom studenata i do zabavnog parka u Santa Cruzu, a nedavno sam i prvi put surfala. Do Tihog oceana imam samo 45 minuta vožnje, ali ne bih se u njemu kupala jer je voda hladna i tamna. Baš neprivlačna. Iako je daleko od kuće, ali i od dečka, finskog skijaškog reprezentativca Marcusa Sandella, ne muči je nostalgija. Već je naviknula da joj je najvjerniji pratitelj – putna torba. S mamom i trenerom čuje se svakih nekoliko dana, a s dečkom će se vidjeti tek sredinom rujna. A do tada će se već zaželjeti glečera, skijaških staza i svojih sponzora – Hypo Grupe, Allianz osiguranja, Renaulta i T-Mobilea – jer bi joj bez njih bilo mnogo teže uživati u onome što ipak najviše voli – skijanju.

Napisala Silvija Glavić Stocca Snimci iz privatnog albuma