Ljubav je i mozak

Dvadeset i sedam mi je godina i kao da sam na nekom dnu s kojeg nema povratka. Ne znam što da radim sa sobom jer mi je posljednjih godina sve krenulo nizbrdo. U neuspješnoj sam potrazi za poslom, pogodili su me i manji zdravstveni problemi. Nemam mladića. Sve moje veze dosad su bile površne i nezanimljive, obično bi partner nestao. Možda sam pogrešno izabirala ili me nitko neće jer sam dosta povučena. Kao da tražim nešto površno, pa možda u tome griješim, možda je problem i što previše biram. Ne mogu naći pravoga. Očajna sam. Sve me pogađa i izluđuje. Ne vidim ništa lijepoga u sutrašnjici.

Nezadovoljna L.

Osim sutrašnjice postoji i prekosutrašnjica. Nije, dakle, ništa tako crno kako se čini. U svakom slučaju, preispitivanje samoga sebe nije loše: ponekad neuspjeh ovisi o nama samima, nisu nam uvijek krivi drugi. Danas na tržištu ljubavi vladaju vesele, poduzetne i otvorene djevojke, svjesne sebe. Pokušajte biti poduzetniji, to ne znači nametati se i prva uzeti inicijativu u svoje ruke, nego dati šansu onima koji nam se sviđaju da nam bez straha pristupe. I muškarci se boje, nismo samo mi te koje zaziremo od inicijative. Ni oni nisu očarani da budu odbijeni, valja im pomoći da učine prvi korak.

Tražiti nemoguće rizik je za svaki odnos. Ponekad se u plahima kriju biseri tamnog sjaja, ne treba ih odbaciti, jer dok se ne susretnemo, ne možemo znati nisu li, možda, obični kamenčići. Ali ni ovi posljednji ne moraju biti fatalni: u našim rukama mogu se pretvoriti u nešto vrijedno. Ponekad u ljubavi treba malo mućnuti glavom, jer ljubav je i mozak, nije samo srce, a mozak zna pronaći vrijedno u naoko nevrijednome, opustiti se i dati nekome priliku. Što se tiče sutrašnjice, ne znamo što nas u njoj čeka. Možda upravo ono što sami učinimo.