Ljubav je vječna tajna

Zanima me što je to ljubav? Uvijek sam mislila da je to kad se nekoga beskrajno voli, kad se dvoje drže za ruke i šeću ispod zvjezdanog neba. Ali tek sad shvaćam da su to sve samo iluzije jedne osamnaestogodišnjakinje koja bi željela da tako bude. Kako je moguće da mlada djevojka poput mene tako razmišlja? Možda zato što mi život nije ništa dobroga dao. Svaki put kad sam iskreno zavoljela, bila sam povrijeđena, svaki put bio je odlomljen jedan dio moga srca, ali mi nikad nitko nije rekao “Oprosti!”… Zaljubim se i želim voljeti, želim da mi netko pruži ruku i zagrljaj kad mi je teško, osmijeh kad sam tužna, ali to ne dobivam… Zar tako puno tražim? Bojim se nekoga iskreno zavoljeti, jer znam da ću biti iskorištena za nečiju igru. Nisam lutka, živo sam biće koje treba samo jednu kap ljubavi da bi mi srce živnulo. Borim se da opstanem, ali ne znam kako? Zašto je uvijek zabranjeno najslađe voće? Uvijek zavolim ono što ne mogu imati. Znate li zašto živim? Živim zato da bi me drugi mogli izigrati i povrijediti. Dobra sam kao kruh, nježna kao lane, sjajnih, ali tužnih očiju, na usnama rijedak osmijeh, a duša osamljena i prazna. Kako da se smijem kad nemam razloga za to? Kako da kažem nekome da mi je stalo do njega, a da ne ostanem povrijeđena? Kako da u mojim očima zablista sreća, a nestane tuga? Lavica nježna kao lane

Zanima vas što je to ljubav? Kažu da je ljubav među teškim stvarima najteža. A, opet, što je život bez sjaja ljubavi? Na kraju bi mogli reći da je ljubav vječna tajna. Vi ste joj i nehotice ušli u trag lijepo je definirajući: ona je kad se nekoga beskrajno voli, kad se dvoje drže za ruke i šeću ispod zvjezdanog neba. Samo ne znam zašto bi to bila iluzija? Pitam se kako je moguće da mlada djevojka poput vas tako razmišlja? Možda bi trebalo trezvenije misliti pa ne zavoljeti ono što se ne može imati, na primjer, zabranjeno voće, ili se bojati zaljubiti u nekoga da se ne bi vama poigrao. Život je rizik i škola vjerojatnosti, to biste morali znati s osamnaest godina. On je umjetnost da se u svemu nađe ljepota i radost. A vi kažete da se borite kako biste opstali. Tko vas toliko ugrožava? Da ne ugrožavate sami sebe? Bojite se da budete povrijeđeni ako vas netko odbije i izigra. Na neuspjehu oštrite nož svoje samosvijesti ili, jednostavnije rečeno, stanite na svoje noge, ne budite lane tužnih očiju nego lavica s pandžama, jer život nije fantaziranje nego izazov, a vi ste punoljetni i morali biste prema ljubavi imati optimističniji i realniji stav. Nitko ne voli placukanje, to je previše romantično za ovo naše složeno doba. Budite povrijeđeni, bez toga ne možete svladati abecedu života, on ništa smrtnicima ne daruje bez velikog truda. Ne može se do zvijezda osim preko trnja. Prema tome, živnite i realno razmišljajte o ljubavi. Doći će ona, bez brige! Lijepa, ili možda bolnica. Kad nešto čekamo, glavno je da stigne!