Ljubav ne poznaje godine

Da nije upoznao svoju današnju suprugu Olgu Parn, koja je trideset godina mlađa i trinaest centimetara viša od njega, svjetski poznati estonski animator Priit Parn više nikada ne bi radio crtane filmove. I sigurno ne bi bio glavna zvijezda devetnaestog Animafesta, koji se održava od 2. do 7. lipnja, a projekcija njegova najnovijeg filma „Life Without Gabrielle Ferri“ ne bi otvorila zagrebački festival, na kojem je lani dobio nagradu za životno djelo.

Naime, nakon što mu je od 2004. godine od posljedica Alzheimerove bolesti preminula prva supruga Kaie, s kojom je bio u braku 32 godine i ima troje djece – Martina (37), Mihkela (36) i Mariu (32), 63-godišnjem umjetniku se srušio svijet i mislio je da više nikada neće sjesti za crtaći stol.

– Kaie je bila ljubav mog života i mislio sam da nikada neću preboljeti njen odlazak. No odjednom je u moj život ušla Olga – započeo je Priit Parn priču o tome kako je upoznao svoju drugu veliku ljubav u životu.

Susreli su se 2005.godine u francuskom je gradiću Valence u umjetničkoj školi La Poudriere. Pritt je tamo vodio radionicu o animaciji, a jedna od polaznica bila je i tada tridesetogodišnja studentica iz Bjelorusije Olga Marchenko koja mu je posudila nekoliko knjiga da se ne dosađuje u svojoj hotelskoj sobi.

– Čim sam su nam se pogledi prvi put sreli znao sam da je Olga moja srodna duša . Iako je znatno mlađa i viša od mene, to nam nije bilo važno. Kad sam se vratio kući shvatio sam da bez nje ne mogu živjeti: vjenčali smo se lani u kolovozu, a Olga se iz Francuske preselila k meni u Estoniju.

Nakon nekoliko mjeseci zajedničkog života shvatili su da je njihova priča idealan filmski scenarij. Kako je Olga likovna umjetnica koja se bavi i animacijom, pomogla je svom suprugu da napravi 45-minutni film koji govori o odnosu između muškarca i žene, prepunom strasti, ljubavi i ljubomore.

– To je priča o muškarcu koji beskrajno voli svoju ženu, no ona u jednom trenutku nestaje i on pronalazi drugu čija ga pojava opčini. Drago mi je da je zagrebačka publika među prvima imala priliku vidjeti naš film – kaže Priit Parn koji je do sada režirao 15 animiranih filmova, a među brojnim nagradam sa svjetskih festivala izdvajaju se dvije Velike nagrade Animafesta, koje je osvajao 1988. s filmom „Eine murul“ i 1995. s filmom „1895“. Osim što režira filmove, slavni animtaor radi grafike i crta karikature, a posljednje tri godine voditelj je odsjeka za animaciju pri Estonskoj umjetničkoj akademiji.

Iako je po struci diplomirani biolog, život je odlučio posvetiti umjetnosti kada je shvatio da ga crtanje karikatura više veseli od znanstvenog rada.

Danas uglavnom stvara u studiju koji je podigao na gornjem katu svoje obiteljske kuće, a od posla se najbolje opušta u svom vrtu, koji uređuje zajedno sa suprugom Olgom. Posebno mjesto u vrtu ostavljeno je za saunu, bez koje Estonci ne mogu zamisliti svakodnevicu.

Zbog toga je njihov jedini uvjet uoči dolaska u Zagreb bio da ih organizatori smjeste u hotel sa – saunom.

Barbara Ivezic