ZRINKA CVITEŠIĆ I LEON LUČEV
Ljubavna drama u Bosni
U kišnu subotu, 1. studenog, u pet sati ujutro, u sarajevskoj zračnoj luci But mir vladala je neuobičajena gužva: stotinjak članova filmske ekipe pripremalo se za snimanje jedne od ključnih scena filma “Na putu”, u kojem je 34-godišnja redateljica Jasmila Žbanić glavne uloge dodijelila hrvatskim glumcima Leonu Lučevu, Zrinki Cvitešić i Nini Violić.
– Zapravo imamo vrlo malo vremena: oko podneva na aerodrom stižu putnici, dotad moramo snimiti ponovni susret Leona i Zrinke, a poslijepodne nastavljamo na drugoj lokaciji – govori producent Damir Ibrahimović, inače suprug redateljice Jasmile Žbanić, čiji je prvi dugometražni film, “Grbavica”, obiteljska drama o odrastanju tinejdžerice u poslijeratnom Sarajevu, preklani osvojio Zlatnog medvjeda na Berlinaleu.
Zbog svjetskog uspjeha “Grbavice” javnost je s nestrpljenjem očekivala vijesti o Jasmilinom novom filmu, no praktično do zadnje klape u Bosni (tijekom studenoga bit će posljednja dva dana snimanja u Beču) za medije je vladao embargo na informacije.
– Tema je vrlo osjetljiva, neke scene snimali smo na lokacijama na koje dosad nitko s fotoaparatom, a kamoli s kamerom, nije smio doći – govori 39-godišnji Leon Lučev. Šibenski glumac sa zagrebačkom adresom igra kontrolora leta Amara, koji je u ratu izgubio cijelu obitelj, a zbog ovisnosti o alkoholu dobiva otkaz na poslu. A nakon što pristupi radikalnom islamskom redu selefijama, raspada mu se i desetogodišnja veza sa stjuardesom Lunom, koju glumi Zrinka Cvitešić.
Upravo su reakcije selefija, koje mnogi u Bosni nazivaju i vehabijama, bile glavni razlog suzdržanosti ekipe prema javnosti. Naime, jedna od najvažnijih scena snimljena je u džamiji saudijskog kralja Fahda u Sarajevu, u koju pravo pristupa imaju isključivo pripadnici tog konzervativnog islamskog reda.
– Uloga Amara vjerojatno je najzahtjevnija u mojoj karijeri. Morao sam istražiti jedan potpuno drukčiji svijet i naučiti stroga pravila kojih se selefije u svakodnevici pridržavaju. Oni se klanjaju pet puta na dan, žene im moraju biti pokrivene, muškarci ne gledaju u oči druge žene osim svoje, kao ni žene druge muškarce, također se ne rukuju s pripadnicima suprotnog spola, ne psuju, ne piju alkohol… Ukratko, klone se svakog grijeha. Njihov način života i tumačenje islama mnogima se ne sviđa, pogotovo stoga jer su vrlo isključivi prema ostalima. Mene je najviše zanimala motivacija mladog čovjeka da im se pridruži i tako radikalno promijeni dotadašnji način života. To je za Amara sigurno pravi put – priča Leon Lučev, koji je za ulogu pustio bradu, kakvu nosi i većina selefija.
– Leon i ja već smo bili par u filmu “Što je muškarac bez brkova”, prije četiri godine, a kako je taj film doživio veliki uspjeh, ovaj sam put uoči početka snimanja imala veliku tremu. No, već prvog dana snimanja sam osjetila da je ovo potpuno drukčija priča te da će sve i ovaj put biti dobro – priča 30-godišnja Zrinka Cvitešić, koja se zbog uloge stjuardese Lune prije tri mjeseca preselila u Sarajevo.
Najteži dani snimanja bili su joj na raftingu na Neretvi, kad je deset sati provela u ronilačkom odijelu u hladnoj rijeci, zbog čega je zaradila osip i upalu jajnika.
– Obožavam rafting i mislila sam da će mi to biti uživancija, ali se sve pretvorilo u noćnu moru. Na kraju dana su me iz čamca doslovce prenijeli u kombi, gdje sam dobila injekciju protiv bolova – kaže Zrinka Cvitešić, koja će zauvijek pamtiti i scenu u Bijeljini, kad se dvadeset puta morala rasplakati dok se prisjećala stradalih članova svoje obitelji.
Iako čezne za odmorom, Zrinka si ga – po svemu sudeći – neće tako skoro moći priuštiti. U Zagrebu je očekuju dvije nove kazališne uloge, snimanje kratkog filma s redateljicom Ivonom Jukom, s redateljima Brankom Ivandom i Dominikom Sedlarom pripremat će uloge u njihovim filmovima, a s Lukom Nižetićem počinje plesni trening zbog nastupa u finalnoj emisiji “Plesa sa zvijezdama”.
– Osim toga, dobila sam ulogu u srpskom TV serijalu “Na terapiji”, koji će se snimati u Beogradu, no prije svega toga skočit ću do Splita da vidim sestru i nećaka, malog Adrijana, koji je rođen prije nekoliko tjedana, za mog boravka u Bosni. Tome se najviše radujem – zaključuje Zrinka Cvitešić.
Kruno Petrinović