Ljubavnici ili prijatelji

Imam dvoje djece, trideset pet mi je godina, radim u velikom poduzeću, dobro izgledam. Nisam bila zainteresirana za usputne avanture. Onda je planula strastvena ljubav između mene i kolege s kojim radim više od pet godina. On je također oženjen, ima dvoje djece. Oboje smo razumni, svjesni da sve mora biti tajno i skriveno. On je kao muškarac bio više zabrinut da se ne dozna za nas, da ne dozna njegova supruga. Imala sam razumijevanja za njegove strahove: druženje isključivo unutar poduzeća, nema izlazaka, nema javljanja dok smo kod kuće. Često mi je govorio kako se, da nema moje i njegove djece, ne bi dvoumio da počnemo zajedno živjeti. Nikad mu nisam postavljala nikakve uvjete: pustiti da ta veza traje dok se sama ne ugasi. Prije godinu dana počeo je govoriti kako je zabrinut da li kolege sumnjaju na nas, da se kod kuće ne može koncentrirati. Povukao bi se, izdržao nekoliko dana, onda se vraćao, govoreći da ne može bez mene. Već nekoliko mjeseci naša je veza svedena na minimum. To mi je počelo smetati, viđali smo se dvaput mjesečno, govori da je strah jači od njega, da ga ne razumijem. Teško mi pada to toplo-hladno poigravanje. Znam da se iz svega treba povući, ali kako?

Kako, kada i gdje?

Postupno, sve dok ne dođete na točku onoga trenutka kad ste bili samo prijatelji i suradnici. Možda će vam se poslije duljeg rastanka dogoditi čudo: da opet budete ono što ste bili nekad, premda mislim da se ne treba igrati vatrom, jer se u njoj može sagorjeti. Možda je došlo vrijeme da prestane ta idila koja je znala očuvati mir i spokojstvo dviju obitelji.

Ne prestane li uz dobru volju, prestat će uz nervozu, predbacivanja, možda i mržnju. Nije vam lako, neke lijepe stvari pretvore se u naviku, ali ako oboje budete mudri kao što ste bili dosad, ostat ćete zauvijek ljubavnici, pa i onda kad budete samo prijatelji.