Ljubice

Htjela sam, ali mislila sam da neću naći muškarca koji bi me volio. Nije da ih nije bilo, ali niti jedan me nije zaustavio u mojem ludom traženju ljubavi kakvu sam ja zamišljala. Htjela sam biti nezavisna, da je moj samo moj, jer bih ja bila samo njegova. Slikarica sam i ne mogu živjeti kao drugi: samo na hrani, probavi, novcu. Navršila sam 35 godina, razvedena, nesretna, bijesna na život. Svaki dan čekanje, svaki dan razočaranje. Zatim opet čekanje. Uletio je u moj život kao tsunami. Postelja je postala moj život. Danima nisam s nje silazila. Ni on. Ali dok sam ja u njoj ostajala, on je nestajao i opet se vraćao. I opet nestajao. Doznala sam za drugu. Danima sam plakala. Vegetirala: platno je uzalud čekalo, ostajalo je prazno. On bi dolazio, točnije, pojavio se s buketom ljubica. S pet, šest, deset kitica. Među njihovim laticama krile su se laži, ali meni je bilo svejedno, ludo sam ga voljela. I vjerovala mu. Način da se preživi.

I sad jedva preživljavam, jer opet ga nema. "… ali kad već ne možeš biti dobar", kaže u jednoj knjizi Erika Jong "bilo bi mi mnogo draže da si sasvim zao pa da te mogu zamrziti, ali kako da te zamrzim, kad te baš to zlo u tebi čini dobrim ondje gdje je to jedino važno – u mojoj postelji…"

O, Bože, koliko sam gluposti izgovorila! Ipak, ima li pomoći?

Buket ljubica

Ne pomažu teorije, pobjede, emancipacije, sve lomi ta silna potreba za nježnošću, srećom, sve što smo prije postigle uništi jedna razorna strast i mi smo opet tamo gdje smo bile. Uzmimo, dakle, onoliko koliko nam sudbina dodijeli ili koliko možemo od nje ukrasti.Vaša je postelja prazna, zjapi prazna kao i vaše platno. I onda se pojavi on i više ništa nije važno, ni onaj buket u kojemu čame bockave laži, ali trpite njihove ubode, sretni ste s muškarcem koji vas vara s drugom, ali se velikodušno vraća da udijeli i vama komadić svoje muškosti. Sve to nije važno dok diše uz vas. Uostalom, živimo da bismo tražili sreću, a ne da bismo je našli. Ali vrijeme prebrzo teče, tko bi je u toj jurnjavi tražio i bi li je uopće našao. Stoga budimo pametne i bolje da plačemo zbog jednoga izgubljenog psića kojega nitko neće, nego za nekim za kojega mislimo da je vredniji od njega.

Ali kad stigne kita mirisnih ljubica i kad se platno ospe bojama, sve ćemo zaboraviti…