Ljuljačka

Sad mi je 25 godina, mom mladiću 29. U tri godine veze više sam bila nesretna nego sretna – uglavnom mojom krivnjom. Kad sam upoznala sadašnjeg mladića, sviđao mi se drugi, ali sam ipak odlučila ostati s prvim. Tako su počeli moji problemi, živcirale su me sitnice na njemu, a da ni sama ne znam zašto. Sve mi je smetalo.

Ipak sam ostala s njim. S vremenom sam zaboravila mladića koji mi se u početku sviđao, ali opet nisam bila sretna. Neprestano se pitam jesmo li jedno za drugo. Različiti smo: on je povučeniji, dok sam ja otvorenija i vedrija. Radim kao pravnica, a on je završio samo srednju školu. To mi ponekad smeta: ponižavam ga, govorim mu da je glup. On mi ugađa, pazi na svaki moj korak. Najveći problem mi je: mogu li zamisliti da se udam za njega, mogu li se uopće zamisliti s njim?

Ponekad mi je tako teško reći mu da ga ne volim, a on mi svaki dan ponavlja kako me voli sve više. Bojim se da ću poludjeti, pogotovo da ću njega dovesti do živčanoga sloma. On je doista dobar i ne znam hoće li me ikada itko voljeti kao on, a što je najgore, ne znam mogu li uopće zamisliti sebe bez njega. Zašto se osjećam i ponašam tako?

Kako da pomognem sebi i njemu? Prije nekoliko dana prekinula sam našu vezu, ali se ne osjećam nimalo bolje. Nemam više snage ni razmišljati, ne znam kakvu odluku da donesem a da ne bude pogrešna? Želim biti sretna, želim da je i on sretan. Ne znam kako to postići, ne znam je li moja sreća uz njega ili bez njega?

Zahvalna

Najprije morate obračunati sami sa sobom. Dok ne shvatite bit svoga bića, neprestano ćete biti u dvojbama, sukobljavati se sa svojim pitanjima i zaključcima, voljeti čovjeka s kojim ste i istodobno ga na neki način mrziti, da bi zaključili kako ne možete bez njega, a teško vam je s njime. Naše odluke su nešto najteže što nam nameće život, stalno smo nemirni zato što tražimo savršenstvo na nečemu nesigurnom poput ljuljačke. Mislim da ga vi volite, ali on nije savršenstvo koje očekujete od njega, a obara vas njegova dobrota, ljubaznost, pažljivost.

S druge strane, smeta vam što nije na istoj ljestvici obrazovanosti i tako neprekidno vibrirate od jedne do druge krajnosti, i nikako da se odlučite. Mislim da ste odviše mladi da donesete tako tešku definitivnu odluku o svome životu, stoga ne žurite, pustite da teče vaš život kao velika mirna rijeka, s rukavcima koji je neprekidno uznemiruju. Kako da postignete da on bude sretan, a da vi ne budete nesretni? Velika je to zagonetka, što samo dokazuje da vaše odluke nisu sigurne, one trepere i zato ne mogu biti definitivne. Trebaju dozrijeti kako biste mogli reći “da” ili “ne”.