Luksuz na Crnom moru

U sklopu turneje s Moskovskim simfonijskim državnim orkestrom po Austriji, Mađarskoj i Rusiji, posjetila sam Soči, elitno rusko ljetovalište na Crnom moru, gdje smo s maestrom Pavelom Koganom u Državnom teatru nastupili dva puta, s operom “Evgenij Onjegin”. Opera je nastala po libretu Aleksandra Puškina koji je u Sočiju, najtoplijem mjestu u Rusiji, imao ljetnikovac. Soči i njegova okolina prepuni su nevjerojatno lijepih parkova s palmama, platanama i eukaliptusima. Grad s jedne strane zapljuskuju valovi Crnog mora, a s druge se uzdiže Kavkaz, sa stalno snježnim vrhovima. Na površini manjoj od 3600 četvornih metara može se biti u različitim klimatskim zonama.

Klanci, vodopadi, šetnice Zahvaljujući jedinstvenom položaju, Soči je najpopularnije rusko turističko odredište: ljeti ga pohode milijuni turista željni osvježenja u moru, zimi ljubitelji zimskih sportova, a tokom cijele godine – zaljubljenici u ekstremne sportove. Tu su prekrasni klanci, brze planinske rijeke i vodopadi, neprohodne šume, pećine, ali i uređena, kilometrima duga šetnica uz obalu Crnog mora. Soči je danas golemo gradilište: u njemu će se 2014. održati zimske olimpijske igre pa se već grade sportske dvorane i tereni, luksuzni hoteli i poslovno-stambene zgrade (u većini četvorni metar stoji najmanje 5000 eura), olimpijsko selo…

Crvena livada Zimske olimpijske igre održavat će se na dva mjesta: na skijalištu Krasna Poljana (Crvena livada) u dolini rijeke Mzimta, četrdesetak kilometara udaljenom od grada (ondje će biti tereni za alpsko i nordijsko skijanje, biatlon, snowboard, skijaške skokove i bob), te u samom Sočiju, gdje će na obali Crnog mora biti podignute dvorane za brzo i umjetničko klizanje te olimpijsko selo. Inače, čest gost skijališta na Krasnoj Poljani je Vladimir Putin koji onamo dolazi helikopterom.

Staljinova dača Soči je osnovan 1838. pod imenom Aleksandrija kao vojna utvrda. Naselje je 1896. dobilo status grada i današnje ime. U negdašnjem Sovjetskom Savezu razvijao se kao turističko središte, osobito nakon što je Staljin u blizini podignuo daču. Na njegovu vladavinu podsjećaju monumentalna zdanja, poput glavnog željezničkog kolodvora izgrađenog 1952., koji je postao gradskim zaštitnim znakom jer ga nakon dolaska u Soči posjetitelj prvog ugleda, brojnih muzeja te luka.

Najviše Amerikanaca Inače, stanovnici Sočija svoj grad, osobito dio uz obalu prepun restorana, hotela, luksuznih trgovina i štandova, najčešće uspoređuju s francuskom Nicom. U većini restorana nude se sve vrste europskih kuhinja, a najzastupljenija je talijanska, koju su Rusi doveli do savršenstva: u svakom restoranu hrana je bila takva kao da jedete u Italiji. No, sve je vrlo skupo. Primjerice, večera za dvoje u gruzijskom restoranu Kavkaz, gdje su nas odveli na poseban specijalitet, “baranjski kotlet sočni” (janjeći kotleti na žaru) poslužen s desetak vrsta svježeg, ekološki uzgojenog povrća, i vinom, stoji gotovo 400 eura. U svakom restoranu svira i sastav zabavne glazbe pa i to podiže cijenu. Diskoteke rade cijelu noć i pune su mladih, a među strancima najviše je Amerikanaca.

Strah od prehlade Sunce je u ovo doba godine vrlo jako, pa sam se bojala, iako je hotel od teatra udaljen desetak minuta hoda, da ne dobijem sunčanicu te sam već prvog dana kupila slamnati šešir, koji me stajao 20 eura. No, more je još bilo hladno – oko 18 stupnjeva – pa je meni kao Dalmatinki bilo nezamislivo da uđem u vodu. Osim toga, bojala sam se i prehlade koju si, zbog nastupa, nisam smjela dopustiti. Općenito, sve je u Sočiju podređeno turizmu. Mi smo bili smješteni u Four Flowers, hotelu s četiri zvjezdice na obali.