Male tajne za poslovni uspjeh

Mlada Melanie Griffith jednom je fra­jeru, koji ju je gledao s osmijehom, objasnila da ima “glavu za posao, a tijelo za grijeh”. Bilo je to u filmu “Zaposlena djevojka”, u kojem se iz cure iz predgrađa, ko­ja je jedva dobila posao tajnice u jednoj investicijskoj banci, pretvara u igračicu s Wall Stre­eta.

Nezaobilazan prvi korak u njezinoj velikoj preobrazbi bila je promjena stylinga: nestale su minice, jeftine cipele s golemim zlatnim ukrasima, prozirni topići… Tijelo stvoreno za grijeh skri­veno je uskom suknjom do koljena, donje rublje postalo je nevidljivo bez obzira na uličnu modu toga vremena (1988.), obilježenu Madon­ninim nastupima u Gaultierovim korzetima.

Pre­o­brazba je započela s frizurom: natapirani minival – na kosi do pola leđa s kraćim šiškama i pramenovima oko lica – tada zaštitni znak glam-rock zvijezda i seksi komada zaposlenih u McDonaldsu, nemilosrdno je skraćen do neupadlji­ve, ravne frizure ispod uha. Njezina najbolja pri­jateljica bila je zgrožena jer nije shvaćala da se Melanie odrekla statusa “komada” da bi po­stala uspješna poslovna žena.

PROČITAJTE VIŠE: IVA GAČIĆ: Nikada na posao bez šminke IVA BALENT: Na posao bez seksi odjeće MAJA WEBER: Bijela košulja kao zaštitni znak

Odbacila je sve ono upadljivo, provokativno i vulgarno i uskočila u Ar­manijev kostim u nekom ispranom tonu sive boje, kakav je nosila njezina šefica – uzor dob­rog ukusa koji otkriva obrazovanje i po­seban društveni status. Je li se mnogo toga promijenilo u konferencijskim dvoranama i najboljim uredima velikih tvrtki od kraja osamdesetih, kad je Mike Nichols napravio film o djevojci dobra srca i lošeg uku­sa koja se mimikrijom uspinje na korporativnoj ljestvici?

Dobro, Nicholsov film nastao je u zlatnoj eri power dressinga, odnosno odijevanja za uspjeh, kad je za poslovne žene doista bilo nezamislivo da se ponašaju drukčije od muškaraca te su u svojim ormarima imale desetke stro­gih kostima ili odijela te mnoštvo neupadljivih košulja. Iako se danas čak i na Wall Streetu poš­tuje Casual Friday, odnosno opušteni petak kad “igrači”, spremni za odlazak u vikendice u Hamptonsu ili Connecticutu, dolaze na posao u ležernijoj odjeći, neka se pravila uredskog dress codea nisu promijenila.

Ponajprije, žene koje se tek trebaju dokazati odijevaju se decentnije od onih koje su već pre­uzele odjel. Dakle, asistentice ne trebaju (ne smij­u, kako u kojem uredu!?) zasjeniti svojim mla­dim seksepilom šeficu u ozbiljnijim godinama. Ako si netko smije priuštiti nešto seksi i izazov­nije, to je onda šefica, i ta privilegija ide po kor­po­rativnoj h­ijerarhiji… Tako je to vani u većini tv­rt­ki – osim mož­da u uredima nalik onom na rubu grada u kojem je radila pripravnica s velikim grudima Erin Brocovich, odnosno Julia Roberts.

U situaciji kad nema zabrana još je teže napraviti dobar odabir poslovne garderobe – jer nema smjernica. Tu je važno uočiti suptilnu razl­iku između poslovne garderobe i dosadne, demo­dirane “ured­ske uniforme”, poput vječnih poslovnih ko­stima nepromijenjenog kroja. Mno­ge poslovne žene zamijenile su sakoe dužim vestama, koje su meke, podatne, nježnije i ženstvenija, a pojavljuju se u veoma širokom rasponu cijena: od onih kašmirskih, koje stoje poput it torbe, do vrlo dobrih pamučnih ili vunenih varijanti u velikim lancima poput Zare ili Manga, a da ne spo­minjemo američku Banana Republic, J. Crew, pa čak i Gap. Najteže je spojiti izricanje osobnosti te vlastitog chica i ženstvenosti, s ponekad krutim pravilima dress codea.

Vjerojatno naj­us­pje­š­niji prim­jer je Michelle Obama, sup­ruga novog američkog predsjednika Baracka Obame, čijem se stilu danas dive sve modne novinarke svijeta, a naj­noviji američki Harper’s Ba­zaar napravio je njezinom stilu pos­vetu s modnim editorijalom u kojem Mi­c­helle u Bijeloj kući glumi zanosna i uspješna Tyra Ban­ks. Uostalom, Michelle Obama jedna je od onih američkih pravnica s najboljim školskim pedigre­om (Prin­ceton i Har­vard), kakve pokušava dostići Melanie Griffith u “Zaposlenoj ženi”. Što je bit njezina stila: ženst­venost niti u jednom trenutku nije podigrana, pa Michelle vrlo često nosi haljine, baš kao i vladarica svjetske modne sce­ne, Anna Wintour.

No, s druge strane Michelle se niti u jednom trenutku nije pretvorila u “mod­nu žrtvu”, poput Cindy McCain, supruge Obamina suparnika na nedavnim predsjedničkim izborima u SAD-u, koja vjerojatno ne može zamisliti da se pojavi u javnosti bez temeljito našminkanog lica ili da joj cipele, tor­ba i haljina nisu dosljedno kolo­ritno usklađene.

Mic­helle Oba­ma, kao i mno­ge poslovne žene danas, oštro razlikuje dnevne, pa i jutarnje obveze od večernjih obaveza ili kok­tela. Neukusno se ujutro ili preko dana odjenuti kao za večer, što pokazuje odsutnost sti­la i osjećaja za for­mu, pa prave večernje kom­binacije ne do­laze u obzir za posao. Inter­net­ska stranica američkog Vogu­ea ne­davno je ismijala Jennifer Lopez koja je večernju haljinu odjenula za jutar­nju reviju Osca­ra de la Rente. Michelle Obama to ne čini, ona je u odijevanju i nastupu opuštena i od­lučna u tome da haljina ne ostavi jači do­jam na prisutne od nje same, a to je bit dob­rog stila poslovne žene, koji se ipak mora razlikovati od onog spo­nzo­ruše, ma ko­liko poslovna žena bila uspješna i bogata.

I u hrvatskom poslovnom svijetu pravila su vrlo jasna. Većina moćnih žena njeguje suzdržan stil, što znači – nema dekoltea, minica, bre­telica, volančića i jarkih boja.

O svojim iskustvima i osobnim ukusima, svedočiti će šest uspješnih hrvatskih menadžerica – Iva Gačić, Maja Weber, Danijela Gajski, Ivana Šoljan, Iva Balent i Ljubica Marfan.

Nada Mirković