DANIJEL ČOTIĆ I NIKA ROGAR
Mali junaci
One ne očekuju čuda, ali se srčano bore za svoju djecu s motoričkim smetnjama kako bi ih osposobile za život. Dvije majke, odgojiteljica Nensi Rogar (40) i pravnica Marina Čotić (31), velike nade za oporavak osmogodišnje Nike Rogar i sedmogodišnjeg Danijela Čotića, čija je dijagnoza cerebralna paraliza, polažu u rehabilitaciju u Institutu Petö András u Budimpešti. Osim što su fizikalna i radna terapija prilagođene svakom djetetu, ondje majke mogu od terapeuta naučiti pravilno izvoditi vježbe, koje će potom nastaviti kod kuće.
U to se prije dvije godine uvjerila i Nikina majka dok su boravile u tom institutu samo dva tjedna, nakon kojih je napredak bio vidljiv. Nika se mogla okrenuti na bok i počela je puzati.
– Svojoj djeci možemo pomoći do njihove desete godine, prije negoli se završi proces okoštavanja. Ne dobiju li dotad odgovarajuću terapiju, ostat će sasvim paralizirana – kažu uporne majke. Nakon što su iscrpile sve njima znane mogućnosti rehabilitacije kod nas, dogovorile su termin (na koji se čeka šest mjeseci) u Institutu Petö András. U Budimpešti ih očekuju 2. lipnja. Rok se približava, a za jednomjesečnu, individualnu, terapiju za Niku i Danijela, koja bi uključivala i refleksoterapiju, te za boravak njihovih majki treba platiti oko sto tisuća kuna.
Kako njihove obitelji to ne mogu platiti – od HZZO-a su dobile odbijenicu jer to ne pripada u dio rehabilitacije koji oni “pokrivaju”, a Udruga invalida cerebralne i dječje paralize može ih podržati samo preporukom – Marina Čotić i Nensi Rogar odlučile su se osloniti na vlastite snage i same nešto poduzeti. Odaslale su molbe za donaciju na različite adrese, a svaki pozitivan odgovor dodatno ih ohrabruje. Dosad su prikupile deset tisuća kuna, a mnogo očekuju od aukcije slika koju će 16. svibnja u hotelu Dubrovnik organizirati članovi Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Dobrodošla bi im i pomoć svih ljudi dobra srca.
– Nika već sad može koračati dok ju pridržavamo, a nakon terapije u Budimpešti mogla bi i sjediti – kaže Nensi Rogar čija je kći vrlo dobra učenica drugog razreda osnovne škole u Savskom gaju. U razredu sjedi u posebnom stolcu na kotačima, a piše uz pomoć osobne asistentice, koja drži njezinu ruku. Mali Danijel ide u vrtić u Utrinama, obožava kompjutorske igrice, a terapija u Mađarskoj omogućila bi mu, nada se njegova majka, iskorak punim stopalom.
Jagoda Zamoda