Marija Borić: U ljubavi nisam posesivna

Glumica Marija Borić pamtit će serijal “Najbolje godine” po najmanje tri važna događaja: preseljenju u Zagreb (iz Stubičkih Toplica gdje živi s roditeljima), raskidu s dečkom i nesreći na snimanju. Iako joj je dolazak u Zagreb omogućio da bude uz slovenskog hokejaša Uroša Peruzzija, koji je igrao za zagrebački Medveščak i s kojim je bila u vezi deset mjeseci, on je ubrzo otišao igrati u mariborski klub i njihova se veza, zasad, prekinula. A u sceni gašenja požara na setu u Žumberku spotaknula se i napukao joj je ligament u desnom koljenu.

Ozljedu još liječi, ali sad već može normalno hodati i glumiti – u kazalištu “Komedija” (pjevačicu Janis Joplin u mjuziklu “S ljubavlju, Janis”), u Maloj sceni (u predstavama za djecu) te Histrionskom domu. Glumica koju su TV gledatelji zapamtili kao dvorkinju Ivku u “Ponosu Ratkajevih” i sobaricu Helenu u humorističnom serijalu “Cimmer fraj”, priznaje da još voli svog Uroša i ta joj ljubav, kaže, daje snagu za sve što radi.

Biste li i vi, kao Zrinka Lotar koju glumite u “Najboljim godinama”, oprostili nevjeru? – Da mi muškarac kojeg volim radi ono što ona doživljava od svog zaručnika, odavno bih se okrenula i otišla. Oni su deset godina zajedno, a ja nikad nisam bila u tako dugoj vezi i ne mogu to uopće zamisliti. Ako bih i oprostila, poznajući sebe, u jednom bih se trenutku počela jako inatiti, jer bi me nevjera vjerojatno strahovito povrijedila.

Jeste li u ljubavi posesivni? – Nisam, mislim da čovjek prije svega mora biti slobodan da bi mogao biti s nekim. Nema potrebe nekoga gušiti, kontrolirati ga, treba razgovarati i pokušati stvoriti iskren odnos. Ako toga nema, radije sam sama, posvećena svom poslu i prijateljima, a ako u svemu tome postoji osoba koja mene voli i ja nju – predivno.

Jeste li zaljubljivi? – Tek kad mi se noge odsijeku, kad osjetim da me nešto “strefilo”, znam da sam zaljubljena. To mi se dogodilo samo tri puta u životu. Moja prva veza počela je kad mi je bilo 17 godina, u gimnaziji, i trajala je dvije godine. Također dvije godine trajala mi je i druga veza – dok sam bila na Akademiji dramske umjetnosti. Ne, on nije bio glumac. Glumce smatram svojom braćom.

A što se dogodilo s trećom vezom? – Iako Uroš i ja više nismo zajedno, za mene je to još lijepa priča. Upoznali smo se lani u kafiću, u predvorju “Gavelle”, u koji sam svratila s kolegama nakon predstave “Hercegovci za volanom”, a Uroš je sa svojim društvom slavio pobjedu Medveščaka. Tu smo večer razmijenili nekoliko riječi nakon upoznavanja, ali i telefonske brojeve. Poslije par dana me nazvao. Otišli smo na piće, nekoliko puta, pa me on došao pogledati u “Komediji” u predstavi “S ljubavlju, Janis”, a ja sam počela odlaziti na hokejaške utakmice. Postali smo nerazdvojni. Svi su odmah skužili da sam se zaljubila. Frizerka u kazalištu samo me pogledala i rekla: “Nešto se dogodilo!” Kolegica Jasna Palić Picukarić primijetila je da sam kao Janis počela neke rečenice potpuno drukčije izgovarati.

Jeste li svoje roditelje upoznali s Urošem? – Nisam stigla. U međuvremenu smo prekinuli.

Zašto? – Nismo željeli vezu na daljinu jer bismo sigurno patili što smo razdvojeni. Kad smo bili zajedno, svaki smo slobodan trenutak provodili skupa, a kad više nije moglo biti tako, jer se Uroš preselio u Maribor, a ja počela snimati “Najbolje godine”, odlučili smo se rastati. Ali, ostali smo u kontaktu.

Pa nije Maribor nakraj svijeta. – Teško je uskladiti moja cjelodnevna snimanja, njegove svakodnevne treninge, utakmice dva-tri puta na tjedan. Ne možete biti s nekim pod cijenu života. Kad završim sa snimanjem, vidjet ćemo što će biti s nama.

Odlazite li na hokejaške utakmice i nakon raskida s Urošem? – Naravno, to je jedini sport za koji sam se dosad “zalijepila” zato što je igra dinamična i zabavna, a koordinacija pokreta i koncentracija igrača fascinantna. Čak sam i 29. rođendan, 29. rujna, proslavila u Ledenoj dvorani u Domu sportova. Zbog ozlijeđenog koljena ionako nisam bila za ples, pa sam otišla na utakmicu. Na žalost, Medveščak je izgubio od Vienna Capitalsa, a u stanci nakon druge trećine Lana Klingor mi je preko razglasa pjevala “Sretan rođendan”. Nedavno sam na utakmicu povela i djecu-glumce iz “Najboljih godina” – Liviju Drinovac, Karla Ferenčaka i Mateju Kruhak – što sam im već neko vrijeme obećavala. Još im samo trebam nabaviti Medveščakove plave šalove pa da postanu pravi navijači.

Osim u glumi i pjevanju, u čemu još posebno uživate? – U izradi ogrlica i naušnica, koje sam dosad izlagala na jednoj samostalnoj i jednoj skupnoj izložbi u Stubičkim Toplicama. Svi moji radovi na obje izložbe bili su rasprodani. Uživam i u štrikanju, pa stanke na snimanju kratim s iglama i pletivom.

Kakvi vas darovi mogu razveseliti? – Sitnice koje pokazuju koliko me osobe koje mi ih daruju uistinu poznaju. Tako mi je Katarina Radivojević, beogradska glumica s kojom sam se zbližila na snimanju, za rođendan darovala mlijeko za tijelo Bvlgari Green Jade, koje bih si i sama kupila, jer najviše volim Bvlgari parfeme i upotrebljavam njihove proizvode Omnia. Prijateljica me obradovala naušnicama s medvjedićima.

Uz takav ritam snimanja i nastupanja u kazalištu uspijevate li se posvetiti i svom tijelu? – Već osam mjeseci, jednom ili dvaput na tjedan, idem u Rejuvenation centar na 75-minutni antistresni tretman. Prije toga bavila sam se jogom, pilatesom, joggingom, probala i tai chi, ali ovo mi doista odgovara, pomaže mi da otpustim negativnu energiju. Na taj sam tretman odvela i kolegice Katarinu Radivojević i Leonu Paraminski, i svidjelo im se. Sve češće Katarina i ja treniramo i u teretani Core Gym.

Jagoda Zamoda

Pročitali ste skaraćenu verziju teksta. Cijeli tekst pročitajte u novom broju tjednika Gloria.