Parodiji javne rasprave oko pitanja kontracepcije, seksualnog odgoja i natalitetne politike svoj je prilog dala i ekipa filma “Svećenikova djeca” u kojem se – prema ideji scenarista Mate Matišića i redatelja Vinka Brešana – lokalni svećenik, apotekar i trafikant udružuju u akciji bušenja kondoma za spas izumiruće nacije. Splitska glumica Marija Škaričić (35), koja privatno o svemu tome ima vrlo jasno mišljenje, u filmu se odlično snašla u ulozi Marte, supruge trafikanta. Ove je godine snimila čak četiri filma i zaposlila se kao docentica na studiju glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Što biste vi prvo promijenili na svijetu da možete? – Da imam čarobni štapić, prvo bih preraspodijelila svjetsko bogatstvo i ublažila razlike između onih koji raspolažu basnoslovnim sumama i onih koji nemaju ni za koricu kruha. Onda bih zamahnula još jednom i učinila da svatko od nas ljubi bližnjega svoga kao sebe samog. Zbog proklamiranog socijalnog nauka time bi se trebala baviti i Katolička crkva, a ne da energiju prosipa na sulude rasprave o uvođenju zdravstvenog i seksualnog odgoja u škole, što ne bi trebala biti njihova briga, te zabranu kontracepcije. Brešanov film otvara neke od tih tema pa mi je drago da sam dio ekipe.
Prije nego što ste postali glumica, godinu dana proveli ste u Italiji radeći kao babysitterica. Po čemu pamtite to razdoblje? – U Trevisu sam se osjećala kao u zatvoru. Još sama dijete, došla sam čuvati tuđu djecu i čistiti tuđu kuću, što mi je bio nezamisliv šok. Do jučer sam spavala do podneva i sve mi je bilo servirano, a preko noći sam se našla u stranoj državi, govorila stranim jezikom i zarađivala stranu valutu crnčeći od jutra do mraka.
Jeste li u Italiji odrasli? – Da. Činjenica da se dečkiću kojeg sam čuvala nikad ništa nije dogodilo, da je uz mene progovorio i prohodao govori za sebe i na to sam ponosna. Uostalom, zavoljeli smo se, pa je to s vremenom prestao biti samo zatvor. U Trevisu sam stekla samostalnost do kakve bih u Splitu teško došla. Ali me to koštalo suza.
Jeste li još podstanarka? – Da. U 15 godina selila sam se osam-devet puta. Premda osjećam sve veću potrebu za vlastita četiri zida, izgledi da ću ga uskoro nabaviti prilično su bijedni.
Zašto? – Premda sam se prije pola godine prvi put zaposlila za stalno, pa sam sad i kreditno sposobna, diže mi se kosa na glavi od ideje da nekoj banci budem dužna ogroman novac trideset godina.
Kruno Petrinović
Pročitali ste dio intervjua s glumicom Marijom Škaričić, a na što troši novce, kako je dobivala uloge i u kakvim je odnosima ostala s bivšim dečkom Hrvojem Hribarom, pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 937) ili se pretplatie na PDF izdanje, gdje možete kupiti samo jedan tekst ili cijeli broj.