Maštao sam da ću biti smetlar

Na koji način vam je stalno zaposlenje promijenilo život? – Pa, sad stalno radim. I čini mi se da ću zbog toga imati manje vremena za svoju dječicu i za neke hirove, ali ritam će biti pravilniji.

Svojedobno ste s bratom Reneom, glumcem i redateljem, u sklopu školskog programa vodili emisiju na francuskom jeziku: biste li danas prihvatili voditeljski posao u nekoj emisiji ležernijeg sadržaja? – Ništa ne bih a priori prihvatio. Zato sam tako dugo slobodnjak: uzmem, pročitam, zahvalim ili…uđem.

Događa li vam se da vas zamijene s bratom, s obzirom na fizičku sličnost? – Događalo se, ali uglavnom nas razlikuju.

Kakav je Rene kao “šef” – s obzirom na to da je režirao predstavu “Oliver Twist” u kojoj ste vi glumili? – On je pravi kazališni čovjek, a uz to i vođa. Ima mnogo znanja, ali i strpljenja.

Jeste li i svoje četvero djece – iz braka s glumicom Natašom Dorčić i veze s kostimografkinjom Martinom Franić – zarazili glumom? – Koliko god se dalo. Oni su mi i najbolja publika, i najdraži izvođači. Često međusobno komuniciramo glumom.

Da netko od njih odluči krenuti vašim putem, što biste mu savjetovali? – Više oni savjetuju mene nego ja njih: da ne budem preozbiljan i da se stvarno igram.

Što su vaši roditelji rekli kad su shvatili da će im oba sina postati glumci? – Moja je tvrdoglavost u obitelji bila znana, tako da mi se rijetko u vezi s bilo čim prigovaralo. Dakle, prihvatili su to i blagonaklono podržali.

U kojem biste od dva TV spektakla – Ples sa zvijezdama i Zvijezde pjevaju – radije nastupili? – Ne znam baš o čemu se radi. Eto još jedne rupe u mojem odnosu sa svijetom.

Što ste kao dijete željeli postati? – Smetlar na biciklu. Ovako sam razmišljao: dobro bih očistio ulicu, parkirao bicikl u parkiću, u dućanu kupio četvrt kruha i salamu, sjeo na pješčanik i obasjan travanjskim suncem žvakao svoj prvi zalogaj – da mi pivo bolje sjedne.

Jeste li romantični? – Što biste vi rekli – na osnovi dosad izrečenog?

Što vas može raznježiti do suza? – Rado bih vam rekao, ali mislim da ne biste shvatili, ne ovako ukratko.

Kako održavate kondiciju? – Povremeno ili svakodnevno… nisam tiranin prema samome sebi.

Koje biste se mane rado riješili? – Nestrpljivosti.

Što smatrate svojom najvećom vrlinom? – Strpljivost.

Kako popravljate loše raspoloženje? – Rijetko si priuštim loše raspoloženje, tako da mi se čini da mogu malo i uživati u njemu.

Kako se najčešće opuštate? – Zadovoljavam se suvremenim surogatom konja: bicikl je moja sloboda.

Kako izgleda vaš idealan odmor? – Na otvorenom, uz vatru, po mogućnosti na visini većoj od tisuću metara…

Bez čega ne možete? – Mogu živjeti bez televizije, novina, časopisa, čavrljanja, gradske užurbanosti pa čak i bez sladoleda. Teško bi mi bilo bez djece i ljubaznih ljudi. Vjerujem da ne mogu bez zraka.

Da se zasitite glume, čime biste se bavili? – Uvijek kad namirišem koze, poželim da sam kozar. No, glume je teško biti sit. Na jelovniku stalno neka nova predstava, kuhari čiju režiju nisi probao, ili na daskama netko s kim još nisi objed dijelio. A i post koji put dobro dođe, jer na kraju čovjek ipak ogladni. Uglavnom, uvijek kad namirišem koze, poželim da sam kozar.

Što ste najluđe u životu napravili? – Jezikom sam dotaknuo 220 V. Kao klinac sam produžni kabel, koji je bio uključen u struju, koristio kao mikrofon imitirajući Franka Sinatru. Posljedice do dana današnjeg nisu utvrđene.

Ines Stipetić