Meri Matešić: Kalorije ne brojim

O hrvatskoj gastronomiji mogli bi se pisati traktati, no kad bi je direktorica Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Meri Matešić trebala predstaviti u nekoliko riječi, ne bi mnogo razmišljala. Stranim gostima i kolegama rekla bih da je odlikuju bogatstvo, jednostavnost i raznolikost.

A kako bih to dokazala u praksi, servirala bih im jela koja najbolje prezentiraju kulinarsku posebnost naših regija: istarske fuže s tartufima, rižoto s plodovima mora, dalmatinsku pašticadu, mladu pašku janjetinu, puricu s mlincima, zagorske štrukle… Uz svaki specijalitet kušali bi, naravno, i hrvatska vina. Pritom bi 39-godišnja Zadranka, koja je čelno mjesto organizacije za promicanje hrvatskog turizma preuzela lani u studenom, pokazala i vlastito kulinarsko umijeće. Staž joj je relativno kratak, no zahvaljujući upornosti i strpljivosti ispraksirala se i za najkompliciranija jela.

– Do odlaska u London prije pet godina, gdje sam vodila predstavništvo Hrvatske turističke zajednice, nisam kuhala. No, shvativši da sam osuđena na gotovu i polugotovu hranu, koja baš i nije zdrava, odlučila sam se prihvatiti kuhače. Telefonom bih zvala mamu Pinu, na čijoj sam finoj i laganoj mediteranskoj kuhinji odrasla, te je ispitivala i zapisivala kako se priprema određeno jelo.

Nisam se ograničavala samo na dalmatinske specijalitete: London je prepun internacionalnih restorana i namirnica iz cijelog svijeta pa sam počela eksperimentirati. Tako bih, primjerice, tjesteninu i rižu zamijenila kuskusom, sjevernoafričkim specijalitetom koji se priprema od navlažene pšenične krupice uvaljane u glatko brašno – govori Meri Matešić, koja je zavoljela i libanonsku, španjolsku te grčku kuhinju. Često je odlazila i u kineski restoran u Kensington High Streetu, gdje se, kaže, mogu pojesti najbolja pekinška patka ili rezanci s povrćem i piletinom.

Otkako je Meri Matešić postala direktorica HTZ-a i preselila se u Zagreb, kući nikad ne dolazi prije šest-pola sedam navečer. Ali ni tada joj nije teško pripremiti neko jednostavno jelo poput rižota s povrćem ili kozicama. Vikendi su, pak, rezervirani za bogatiji stol pa se tu nađu i juha, teleće pečenje te riba koju ulovi njezin tata Ive Matešić, umirovljeni pomorski kapetan. Uvijek, naime, nastoji da namirnice budu sezonske i domaće.

Kad je, pak, u stisci s vremenom, slasnim objedom počasti se u nekom od zagrebačkih restorana s autohtonom kuhinjom. Jedan od njih je i Vinodol, gdje je glavni kuhar Marijo Čepek uvijek iznenadi nekim jelom iz njezina kraja, primjerice okruglicama s maraskom, hrvatskom sortom višanja rasprostranjenom u Dalmaciji, od kojih se proizvodi i glasoviti liker maraskino.

– Uživam u jelu i ne brojim kalorije, ali izbjegavam pikantnu hranu. Maslinovo ulje, kojim su turisti uvijek oduševljeni, sasvim mi je dovoljno – objašnjava Meri Matešić, koja se jedino u tome razilazi sa svojim dvije godine starijim partnerom Josipom. Zadarski poduzetnik, s kojim je u vezi četiri godine, baš voli “šarf” jela. On se također odlično snalazi u kuhinji pa nerijetko kuhaju zajedno ili Meri Matešić to zadovoljstvo prepušta njemu. Jedini uvjet je, kaže u šali šefica HTZ-a, da ne pretjera sa začinima.

Damir Leljak