Moda me nimalo ne zanima

Imate li često priliku svirati sa svojim dragim? – Kako ja živim u Berlinu, a on u Palermu, takvi su nam nastupi prilika da budemo zajedno. Godišnje uspijemo organizirati desetak zajedničkih koncerata.

Kako izgleda vaš ljubavni život na daljinu? – Pa, za sada funkcionira, uz pomoć telefona, facebooka, sms poruka. No, jednom ćemo se morati odlučiti kako dalje.

Koliko često dolazite u Zagreb? – Vrlo često – ili privatno, ili poslovno. Ovdje mi je obitelj, koja mi veoma nedostaje, pa nastojim dolaziti bar svaki drugi mjesec.

Što vam u Berlinu najviše nedostaje? – Jako mi nedostaje hrvatski jezik. Iako u Njemačkoj živim već 13 godina i dobro govorim jezik, ne možeš se na njemačkom tako dobro zafrkavati kao na hrvatskom. Nedostaje mi zagrebačka jesen, mirisi kestena, žuto lišće i parkovi. Naravno, i mamina kuhinja.

Volite li kuhati? – Pokušavam, ali to ispadne svakako. No, moram se pohvaliti da znam dobro raditi štrukle. Uglavnom jedem vani, i to najčešće u kineskim, indijskim ili korejskim restoranima, jer mi se ne sviđa njemačka kuhinja.

Kako održavate liniju? – Nikako. Često putujem, i na svakom putovanju izgubim barem dva kilograma. Uvijek nosim mnogo prtljage – kovčege, violončelo, kompjutor… to mi je besplatna teretana.

Jeste li ikada požalili zbog toga što svirate violončelo, a ne neki manji instrument recimo, violinu? – Ne, nikada.

Koliko dnevno vježbate? – Trudim se da to bude barem četiri sata svaki dan. No, ako nemam inspiraciju, ne forsiram se.

Svirate i koji drugi instrument? – Na žalost, ne. Nekada sam svirala klavir, ali sam odustala i sada me zbog toga malo peče savjest.

Kako se najbolje opuštate? – Sjedim u tišini i gledam u zid. Pokušavam biti sama sa sobom, a to je najteže.

Znači li to da ne volite gledati televiziju i slušati radio? – A, ne. Obožavam televiziju i sve serije koje se prikazuju. One zatupljujuće su mi najbolje. Pogotovo serije koje se prikazuju na hrvatskim televizijama.

Koliko često odlazite svom dragom u Palermo? – Što češće mogu. Obožavam Italiju i Palermo, koji mi je jedan od najljepših gradova. Ondje je uvijek lijepo vrijeme, hrana je odlična, more je prekrasno, predivan je zrak i puno je opuštenija atmosfera nego u Njemačkoj.

Biste li mogli ondje živjeti? – Nisam sigurna da bih baš voljela živjeti u Palermu, koji je na otoku, ali svoj dom jednog dana zamišljam u Hrvatskoj ili Italiji.

Što vam je najodbojnije u Berlinu? – U osam godina, koliko živim ondje, nisam se uspjela naviknuti na tamošnju klimu, koja je zaista grozna. U gradu u kojem je uglavnom loše vrijeme, nije teško pasti u depresiju. Osim toga, i more je daleko.

A što vam se sviđa? – Grad je otvoren za umjetnike i ondje svatko ima priliku dokazati se i uspjeti. Nešto kao New York u malom. A sviđaju mi se i kafići jer je svaki potpuno drugačije uređen.

Što ne volite kod sebe? – Znam biti gruba i prgava.

Što vas može izbaciti iz takta? – Kada je netko grub prema meni.

A što smatrate svojom vrlinom? – Strpljiva sam.

Koja je najdragocjenija stvar koju posjedujete? – Violončelo.

Pratite li modu? – To me apsolutno ne zanima. Mislim da moda stalno ide u krug, poput sata, pa ne razumijem zašto je nešto danas moderno, a za mjesec dana nije. Ja mislim da se sve može nositi, a najviše mi se sviđa stil šezdesetih godina. No, volim lijepe stvari jer mislim da su dizajneri također umjetnici.

Posjedujete li koji dizajnerski odjevni predmet? -Imala sam jednu majicu Dolce&Gabbana, ali sam odmah skinula logo. Od prijateljice sam dobila i jednu Vuittonovu torbicu, u kojoj držim kozmetiku. Nikada ne bih s njom izišla na ulicu. Ta vrsta pokazivanja statusa mi je izrazito odbojna. Na sreću, u Berlinu većina ljudi misli kao i ja.

Kako birate haljine za nastupe? – To mi je prava muka, jer haljina u donjem djelu mora biti široka, da nogama mogu uhvatiti čelo, a u gornjem dijelu mora biti od nekog mekanog i rastezljivog materijala da mi ne sputava ruke… Trenutačno muku mučim s odjećom za scenske nastupe, sviram u starim haljinama.

Biste li mogli nastupati u odijelu? – Neki sviraju u trapericama i majici, no ja sam odgojena tako da scenu, ali i publiku koja nas je došla slušati, treba poštovati i da nastup bude ugodan uhu i oku.

Što nikada ne biste odjenuli? – Minicu i štikle, mrkva-hlače i cipele od lakirane kože.

Za što nikada ne biste dali novac? – Za skupu kozmetiku.

Bez čega ne možete zamisliti život? – Bez muzike, bez mojih najdražih i bez kokošje juhe s krpicama.

Ines Stipetić