Moguće je imati i karijeru i obitelj

Na europskom predstavljanju filmskog mjuzikla “Mamma Mia!” u Lagonisiju, luksuznom ljetovalištu udaljenom oko sat vremena vožnje automobilom od Atene, Meryl Streep (59) nije skrivala koliko joj se sviđa Grčka. Opuštena i vesela, američka glumica, zvijezda filmova “Moja Afri­ka”, “Lovac na jelene”, “Sofijin izbor”, “Vrag nosi Pra­du” i mnogih drugih, i po izgledu i po ponašanja doimala se kao da joj je barem desetak godina manje – a ta­ko je izgledala i u filmu, rađenom prema istoimenom mjuziklu nadahnutom pjesmama nekad popularne švedske pop-grupe Abba.

Slavna glumica, koja je rekordnih 14 puta bila no­minirana za Oscara, a dva je dobila – za “Kramer protiv Kramera”, 1979., i za “Sofijin izbor” 1982. – u njemu pjeva, pleše i u jednoj plesnoj to­čki skače visoko s kreveta i pravi “špagu” u zraku! U filmu, velikom ljetnom hitu koji se sad pri­kazuje i u Hrvatskoj, uz nju glume Pierce Brosnan, Colin Firth, Dominic Cooper i Amanda Seyfried.

Meryl Streep nije samo uspješna glumica, jedna od naj­cjenje­nijih svoje generacije, nego je jednako uspješna i u pri­vatnom životu. Od 1978. je u braku s kiparom Donom Gu­mmerom, s kojim ima četvero djece: sina Henryja (28) i kćeri Mary Willu (24), Grace Jane (22) i Louisu (17).

Zašto ste prihvatili ulogu u mjuziklu? – Uživala sam u tome jer sam znala da će mojoj djeci biti neu­godno kad me vide na platnu kako pjevam i plešem. To im je osveta zato što mi ne daju da pjevam kod kuće. Ne znam ima li Placido Domingo tih problema, ali kad ja započnem pje­vati, začepe uši i mole me da prestanem, jer se boje da će me čuti netko od njihovih prijatelja. A tek kad su me vi­djeli da plešem! Zaprijetili su mi da će se preseliti na Alja­sku. Na­ravno, to nije jedini razlog. Film slavi sve one vrijednosti koje i ja poštujem: obitelj, prija­te­lj­stvo, ljubav i – život. Osim toga, sviđaju mi se i pje­sme, a moram priznati i da volim pjevati. Za­pravo sam se slučajno zainteresirala za ovaj mjuzikl. Nedugo poslije terorističkog napada na New Yo­rk, odlu­čila sam odvesti najmlađu kćer Louisu i njezine pri­jateljice na brodvejsku predstavu “Mamma Mia!”. Bili su potišteni, ne samo djeca, nego svi Nju­jorčani, a mene je privukla reklama u novinama u ko­joj je pi­salo “Neza­boravna zabava”. Pomislila sam kako je mjuzikl baš ono što nam treba. I nisam se prevarila. Promatrala sam lica tijekom predstave. Is­prva su svi bili nepomični, kao da su okrenuti samo svo­jim turo­b­nim mi­slima, no kako je predstava od­micala, na li­cima im se sve češće pojavljivao smiješak. Na kraju su se svi ustali i plesali, uključujući Louisu i pri­ja­te­lji­ce. Poslije sam napisala pismo zahvale ekipi mjuzikla jer su nas sve oraspoložili. Nisam ni sanjala da će ga producenti sačuvati i da će mi baš zbog nje­ga ponuditi ulogu Donne.

Jeste li se dugo dvoumili kad su vam objasnili kako se od vas očekuje i da pjevate? – Nisam. Poslije su mi rekli kako se nikad ne bi usu­dili ponuditi mi ulogu, s obzirom na moju gluma­čku reputaciju, da nije bilo tog pisamca. Dakle, ono mi se višestruko isplatilo. Doduše, tek sam poslije shvatila u što sam uletjela. Iako sam u mladosti sanjala o tome da budem pjevačica, a nastupala sam i u školskim mjuziklima, nemam pjevačkog iskustva. Ni­je mi bilo lako kad su me pozvali da pred Benny­jem Anderssonom iz Abbe otpjevam njihove pjesme. Tek sam tada shvatila da sam na njegovoj audiciji, a to nisam radila godinama. Toliko sam se preznojila od muke da mi je bilo neugodno kad je Colin Firth ušao u studio. Pomislila sam, bože, smrdim kao deva, izgledat će kao da se nisam otuširala. No, i njemu je nakon prvih pola sata košulja bila potpuno mokra, pa mi je laknulo.

Je li Benny Andersson bio strog prema vama? – Srećom, Benny nije bio previše strog pa smo oboje prošli audiciju. No, nije mi bilo ništa lakše kad smo poslije morali snimati naše pjesme u studiju. Većinu smo posla obavili u Pinewoodu u Londonu, a jednu pje­smu, “Winner Takes It All”, otpjevala sam u Sto­ckholmu, u istom studiju u kojem je i Abba snimala sedamdesetih godina. Bilo mi je neugodno znajući da su i oni pjevali pred istim mikrofonom, ali sam sku­pila hrabrost i otpjevala je. Ondje su bili i Benny Andersson i Bjorn Ulvaeus iz Abbe. Pro­matrala sam ih cijelo vrijeme, i učinilo mi se da me mrko gledaju, no pokazalo se da su bili zadovoljni. Osim toga, sh­vatila sam da i mojim kolegama nije lako. Stellan Skarsgard je stalno bio prestrašen kad je trebao za­pjevati, Colin Firth nije mogao sakriti nelagodu, a na Pierceu Brosnanu se vid­jelo da cijelo vrijeme ima nevjerojatnu tremu. Nisam, dakle, bila jedina.

Što vam je bilo najteže? – Prije snimanja smo tri tjedna uvježbavali masovnu plesnu scenu, a kako nitko od nas nije profesionalac, trebalo je mnogo truda i znoja kako bismo se na­učili da se ne zalijećemo jedni u druge i da cijelu to­č­ku izvedemo bez previše pogrešaka. Mnogi su me pitali i je li mi bilo teško napraviti špagu u jednoj sce­ni, a ja sam im uvijek odgovarala da sam imala dublericu – Olgu Korbut. Stariji znaju tko je ona, a mla­đima moram objašnjavati da je Olga ruska gimnastičarka koja je na Olimpijadi u Münchenu 1972. os­vojila četiri medalje. Naravno da ih sve zafrkavam: nisam imala dublericu. Nisam to planirala, niti uvje­žbavala, scena me jednostavno ponijela. To je sa­stavni dio glumačkog posla. Mnogo teža mi je bila sce­na u kojoj sam morala pjevati i uspinjati se stubama do crkvice u kojoj se trebalo održati vjenčanje. Os­tala sam bez daha i pomislila sam da sam se ipak morala bolje pripremati za ulogu.

Kako je proteklo snimanje? – Kao velika zabava. Nije mi nimalo smetalo kad bi redateljica Phyllida Lloyd rekla da moramo pona­vljati scenu, jer sam se zabavljala na snimanju. Inače nisam takva, jer žurim kući zbog djece. Istina, sad su odrasla, ali kad su bili mali, htjela sam što više biti s njima. Najgore mi je bilo s Robertom DeNirom, jer je on nevjerojatan perfekcionist. Nikad nije zadovoljan scenom, pa i nakon desete verzije traži da još jednom sve ponovimo. Znao me izluditi.

U filmu uglavnom nosite kombinezon od trapera, samo u zadnjoj sceni nastupate u kostimu diskozvijezde sedamdesetih. Je li vam bilo neobično u njemu? – Čizme s visokim potpeticama sam bez problema obula, ali mi je trebalo dosta vremena da navučem onaj uski kostim. Pola ekipe mi je moralo pomoći da uđem u njega. No, začudo, kad sam ga jednom navukla, uživala sam i nisam se dala iz njega. Inače baš nemam priliku nositi takvu odjeću. Osjećala sam se glamurozno.

Snimili ste više od 40 filmova, dobili dva Oscara, uz to ste već trideset godina u braku i odgojili ste četvero djece. Kako ste sve to uspjeli? – Mnogo je teže biti roditelj nego glumica. Gluma donosi pohvale, zadovoljstvo, novac, a roditeljstvo ništa od toga. Od njih nećete čuti riječ zahvale. Dapače, nekad neće ni stol pospremiti za sobom ako ih ne upozorim. Kad su djeca bila mala, putovali su svu­da sa mnom: u Afriku, Australiju, Veliku Britaniju, a kad smo živjeli u Connecticutu, dolazila sam svaku večer helikopterom kući ako sam snimala u New Yorku. Sad svi živimo u New York, a i nisam im više po­trebna na taj način. I još mi je nešto važno: sjećam se da je Katherine Hepburn svojedobno izjavila kako nije moguće imati i obitelj i uspješnu karijeru. Mislim da sam pokazala da je to ipak moguće.

Feđa Kalebić