ROBERTA McCAIN

Moj Johnny je pravi vođa

Roberta Wright McCain (96) udovica je admirala Johna McCaina Jr., glavnog komandanta američkih vojnih snaga u ratu u Vijetnamu i majka Johna S. McCainea III., senatora iz Arizone i američkog predsjedničkog kandidata Republikanske stranke. Poznata kao žena koja se ne ustručava reći ono što misli, tijekom nedavnog ručka u Washingtonu, zajedno s Laurom Bush i drugim moćnim ženama američkog glavnog grada, poslije kojeg smo razgovarali s njom, prštala je od energije

. U svakoj predizbornoj kampanji pojave se osobe koje zaokupe pažnju javnosti, a u McCainovoj to je, naravno uz Sarah Palin, njegova majka, koju često spominje. Među ostalim i zbog toga što je prije dvije godine, zajedno sa sestrom blizankom Rowenom, pokazala svoj pustolovni duh: kad joj u Francuskoj zbog njihovih godina nisu htjeli iznajmiti automobil, sama ga je kupila, proputovala Provansu, na kraju ga prodala i vratila se kući. Roberta McCain nije željela ništa govoriti za medije – sve dosad.

Kakav je bio vaš sin kao dječak? – Moj Johnny je oduvijek bio vođa. Bilo mi je 20 godina kad sam se udala za njegovog oca, mornaričkog časnika Johna McCaina Jr., dvije godine starijeg od mene. Moja majka je bila protiv toga da se vjenčamo pa sam to učinila bez njezinog znanja, u baru Caesar u Tijuani u Meksiku. To mi je strahovito zamjerila i nikad se nije s tim pomirila. No, za mene je mornarica sve ono što Amerika predstavlja. Nismo imali mnogo novca, ali sam imala prekrasan život. Bila sam zaljubljena.

Je li vaš sin zbog svog oca ušao u mornaricu? – U to doba, ako vam je otac bio u mornarici, i od vas se to očekivalo. To se uopće nije dovodilo u pitanje. Sin je postao mornarički pilot.

Je li vam bilo teško brinuti se za obitelj s obzirom na to da je vaš suprug često izbivao? – To je istina, ali smo bili vrlo bliski.

Kako ste 1967. saznali da je avion vašeg sina oboren u Vijetnamu? – Bili smo u Londonu. Kad je zazvonio telefon za hitne slučajeve, muž je bio u kupaonici. Inače se nisam javljala na taj telefon, ali sam tada to učinila. “Roberta, oborena su dva aviona”, rekli su mi. Znala sam da je Johnny ondje i zabrinula sam se. No, tu večer smo proveli kao što smo se bili dogovorili. Otišli smo na večeru, a potom je telefon ponovno zazvonio. Poručili su nam da je Johnny mrtav. Tek smo kasnije saznali da je ratni zarobljenik. Sljedećih pet godina, koliko je proveo u vijetnamskom zarobljeništvu, nismo s njim mogli komunicirati. Sigurna sam da je moj muž pratio što se događa s njim, jer je bio zapovjednik američkih snaga u Vijetnamu. No, ja nisam znala ni da se vraća kući. Nitko me nije obavijestio.

Što se dogodilo kad vam u Francuskoj nisu htjeli iznajmiti automobil? – Ne znam što je zanimljivo u toj priči, zašto ju je moj sin svima ispričao. Prije dvije godine sam sa sestrom blizankom posjetila Pariz. Htjele smo vidjeti Provansu i još neke dijelove zemlje. No, kako su nam bile 94 godine, nitko nam nije htio iznajmiti automobil. Govorim malo francuski, jer sam ga svojedobno učila, no uglavnom nisam shvaćala što mi govore… U svakom slučaju, sestra i ja nismo odustale. Same smo kupile automobil i krenule u Provansu. Stigle smo onamo za dva dana, poslije obišle neka druga mjesta. Nismo imale satelitsku navigaciju, nego smo se same snalazile. Provele smo sedam tjedana na putu i uživale smo. Poslije sedam tjedana prodale smo automobil i vratile se kućama. Što je tu posebno? Znam da je John pričao o tome, ali zar i vi ne biste učinili isto?

Što mislite o Hillary Clinton i o Baracku Obami? – Vrlo sam razočarana zbog Hillary Clinton. Oba­ma ju je ponizio. Što je učinio za nju? Osvojila je mnogo glasova, a on se loše ponio prema njoj. Osim toga, htjela bih znati otkuda Billu Clintonu sav taj novac koji je, navodno, dobio za svoja predavanja. Nikad nisam upoznala njegovu suprugu, a voljela bih joj postaviti neka pitanja. A Obama me nije impresionirao. Njega se ističe zato što je njegov otac došao iz siromašnog sela u Keniji, a on je kandidat za predsjednika. No, Barack Obama je živio posve drukčije, bolje nego većina bijelaca. Studirao je na Harvardu, a moja kći nije o tome mogla ni sanjati, nego se morala zadovoljiti manje prestižnim sveučilištem. Ne smeta mi ni što govore da je musliman. No, smeta mi što stalno govori kako se svim silama trudi da svoju kampanju ne temelji na rasi. I ne sviđa mi se što je njegova supruga Michelle izjavila kako je sad prvi put ponosna što je Amerikanka. Zašto je to osjetila tek u 45. godini?

Od vaših prijatelja može se čuti kako niste sretni što vam se sin kandidirao za američkog predsjednika. Je li to točno? – Mrzim davati intervjue. Osim ako to nije potrebno zbog kampanje. Mislim da je Johnu potreban svaki glas. Ne samo zato što je moj sin. No, nastojim se ne miješati u njegov život, jer on najbolje zna što treba raditi. Volim ga i on voli mene. To je najvažnije. I znam da može riješiti sve američke probleme. Njega ne zanimaju novac ili moć. On samo želi služiti svojoj zemlji. U tome je sličan ocu.

Daphne Barak

Powered by Labrador CMS