Moj privatni život

Iako joj je avion iz Skoplja kasnio dva sata, pa je gotovo cijeli dan provela na putu, glumica Petra Sanader došla je na intervju mladenački svježa. Na licu 22-godišnje kćeri hrvatskog premijera dr. Ive Sanadera nije bilo ni traga umora. Veselo je pričala o pet provedenih dana u Ohridu, sjajnom ansamblu mladih glumaca iz Makedonskog narodnog teatra koje je ondje upoznala, kao i predstavi “Dundo Maroje” kojom će se, zajedno s njima, predstaviti najprije za koji dan u Splitu, a zatim i na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Glumeći prošlog ljeta u predstavi “Dum Marinu u pohode”, Petra je hommage Marinu Držiću platila – glavom. Naime, na nju je pala garderobna štanga pa je dobila potres mozga. Neko je vrijeme morala mirovati, a u veljači ove godine s istom predstavom gostovala je u Veneciji, gdje je također bila priređena velika proslava 500 godina od rođenja dubrovačkog komediografa. Lanjske nezgode više se i ne sjeća, a iz Makedonije se vratila ne samo puna dojmova, već i prezadovoljna jer je uspjela usavršiti dubrovački govor, a naučila je i ponešto makedonskog, na kojem će izgovoriti dio svog monologa. Pometa će glumiti Branimir Vidić, dok će Popiva biti njezin dečko Andrej Dojkić, s kojim je u vezi više od dvije godine.

Kako je došlo do vašeg angažmana u Makedoniji? – Ponudu sam dobila lani od direktora Makedonskog narodnog teatra. Naime, redateljica Dragana Miloševski Popova htjela je raditi predstavu “Dundo Maroje” na drukčiji način, kao tragediju, a ne komediju, želeći pokazati da se, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, sve vrti oko novca. Danas je, na žalost, novac ako ne prva, a onda sigurno druga stvar na koju svaki čovjek pomisli kad se probudi. A konceptualno je zamislila predstavu tako da makedonski glumci glume ono što se događa u sadašnjem vremenu, i na makedonskom jeziku, a “stari” Popiva, Petrunjela i Pomet “dolaze” iz 16. stoljeća, i pojavljuju se u renesansnim kostimima na vratima antičkog teatra na pozornici i govore dubrovačkim govorom. Nakraju se na pozornici stvore dva Popiva, dvije Petrunjele i dva Pometa koji se nadmeću. Predstava ima komičnih elemenata, ali nije joj namjera da publiku nasmije, već da se svatko zamisli nad njezinom porukom. Kako su vaši roditelji reagirali kad ste im rekli da želite postati glumica? – Oni su to doznali još u srednjoj školi. Naime, godinama sam svirala klavir, išla u glazbenu školu i na satove pjevanja, a onda me uhvatio kasni pubertet pa sam se samo u jednom trenutku okrenula glumi. Glazba me nikad nije pustila, ali nisam više odlazila na satove klavira, a sve me više privlačilo kazalište. I kad sam nakon mature rekla roditeljima da ću se pokušati upisati na kazališnu akademiju, rekli su mi da, ako je to moja želja, imam njihovu punu potporu. Znam da mnogi roditelji imaju fikciju što bi im djeca trebala studirati, ali moji nisu bili takvi. Doista su prihvatili to što volim i želim. Biste li prihvatili ulogu u kojoj se morate razgolititi? – Iz ove pozicije ne mogu reći bih li je prihvatila. No, kako se kaže, nikad ne reci nikad. Glumac nikad ne zna u kojoj će se situaciji naći i ako to skidanje ima smisla, ako je opravdano, nemam ništa protiv toga.

Jeste li ikada pomislili da vas je netko angažirao samo zato što ste premijerova kći? – To je apsurdno. Kad bih tako mislila, mogla bih se zatvoriti u kuću i ništa ne raditi do kraja života. Odrasla sam noseći se s time tko su mi roditelji i nemam s tim nikakvih problema, a u poslu pazim da se moje ime ne zlorabi i da me se nikad ne iskoristi u svrhu tuđe promocije. Niti posebno pazim što radim zato što sam to što jesam. Prije svega mislim da je nečije ponašanje stvar odgoja. Da imam bilo koje prezime, ponašala bih se ovako kako se ponašam. Odnosno, da sam drukčija, vjerojatno me obiteljsko ime ne bi spriječilo da se drukčije ponašam.

Kakvu šminku volite? – Privatno se rijetko šminkam. Samo za neke sastanke ili castinge. U grad ili na faks nikada nisam otišla našminkana. Doista se bojim da mi previše šminke ne optereti kožu. Jer teška kazališna šminka potpuno zatvori pore i skidam je odmah poslije predstave. Zasad još nisam osjetila nikakve promjene na tenu. A za večernje izlaske stavim samo malo korektora i crveni ruž. Veoma volim crveni ruž. Na što trošite zarađeni honorar? – Dio potrošim na nešto što mi u tom trenutku treba ili mi se svidi, a ostalo štedim. Tako sam naučila. Od prve godine akademije sama zarađujem za džeparac i zbog toga sam sretna. Htjela bih se sasvim financijski osamostaliti, ali kod nas glumaca je to teško. Dosad sam nekako sve svoje potrebe uspijevala zadovoljiti poslom. Kad dobijem neki honorar, manji dio trošim, a veći štedim. Nikad nisam imala nijednu karticu. Ne volim trošiti ono što nemam. Kakvu kuhinju volite? – Naviknula sam na mediteransku, ali volim i zagorske štrukle. Inače, ne volim meso, jaja, mliječne proizvode, ali ne iz uvjerenje, nego tu hranu loše podnosim. Ali zato volim ribu, morske plodove, salatice, voće, tjestenine, a omiljeno su mi jelo škampi na buzaru.

Što je za vas idealan odmor? – Prije dvije godine bila sam na Zrču i mogu samo reći da to mjesto stvarno izmori. Meni je draže odvesti se katamaranom na Korčulu, gdje sam ljetovala s roditeljima kao mala, ili na Hvar, pa ostati dan-dva s prijateljima. Ali onda se obavezno moram vratiti u Split, gdje se najbolje odmorim. Svaki dan odem na neku skrovitu plažu, jer ne volim plaže na kojima nemaš mjesta ni za položiti ručnik, a na večer se družim sa svojom splitskom ekipom.

Doživljavaju li vas Splićankom ili purgericom? – Purgericom. Iako sam se rodila u Splitu, u Zagrebu sam išla u školu, završila fakultet, sve lijepo dogodilo mi se u Zagrebu pa mi to nimalo ne smeta.

Diana Šetka

Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 707 ili se pretplatite na PDF izdanje.