Moja bučna obitelj

Cijelo djetinjstvo budio me zvuk klavira i tatin glas koji i nije tako ugodan za uši. Toliko sam se naviknuo na tu “buku” da mogu spavati ili učiti dok netko svira u blizini – govori Ivan Huljić, klavijaturist grupe Magazin i “svježa krv” na hrvatskoj estradi, koji dokazuje da krv nije voda.

Otac 20-godišnjeg Splićanina je hitmaker i osnivač Magazina Tonči Huljić, majka Vjekoslava Huljić autoricaje stihova brojnih domaćih skladbi, a i Ivanova tri godine mlađa sestra Hana također je počela skladati.

Kao i njegov dobar prijatelj Petar Grašo, i Ivan Huljić je proglašen “glazbenom nadom”: s 18 godina za Magazin je napisao prvu pjesmu, “Zadnja epizoda”, a Doris Dragović je na nedavnom Splitskom festivalu izvela njegovu skladbu “Svit ne more znat”.

– Doris doživljavam kao člana obitelji. Velika mi je čast što je otpjevala moju pjesmu, a napisao samjoj još tri, za koje se nadam da će ih staviti na album koji priprema – kaže Ivan, priznajući da je u djetinjstvu mrzio svirati i pjevati.

Klavir je počeo svirati kao devetogodišnjak, odlazeći na privatne satove, ali kao maturant splitske privatne gimnazije “Kraljica Jelena” položio je sve ispite za nižu muzičku školu. – Upisao sam Pravni fakultet zato jer mi je blizu kuće. Osim toga, pravo su studirali moji tata i mama- priča Ivan koji je, postavši brucoš, postao i klavijaturist Magazina.

Svirka s Petrom Grašom

– Još kao srednjoškolca tata me, uzaludno, nagovarao da sviram u Magazinu, a onda me stavio pred gotov čin: nazvao me i rekao da hitno dođem u restoran Kokolo.

Kad sam došao, pokazao mi je klavijature i pozornicu i rekao: “Ajde!”. Odsvirao sam “Piši mi”, a on mi je rekao: “Neće ti biti žao”. I zbilja mi nije: članovi benda su mi kao obitelj.

Mladi glazbenik, student treće godine koji ispite sprema u kombiju ili u garderobi dok čeka nastup, u slobodno vrijeme voli s društvom zaigrati nogomet i košarku, pročitati neku dobru knjigu ili poslušati svoje omiljene grupe Beatles, Queen, Bee Gees, Oasis i Coldplay te Stevieja Wonderai Erica Claptona.

– S Petrom Grašom mogu satima pričati o glazbi, a često zajedno sviramo klavir. Ponekad se toliko zanesemo da dočekamo jutro – kaže, dodajući da je odrastanje u glazbenoj obitelji vrlo zabavno i bučno, pogotovo kad tata, on i Hana vježbaju na klavirima, kojih u stanu imaju čak četiri.

Nadimak “mali H” koji ga prati po Splitu, kao i poznato prezime, nisu mu teret.

– Uvijek ću biti Huljićev sin, s time sam se pomirio i to mi ne smeta. Uostalom, možda jednog dana Tonči Huljić bude poznat kao “Ivanov otac”.

Marijana Marinović