Moja najnapornija prijateljica

Meni je 29 godina. Svoju prijateljicu poznajem 15 godina. Išle smo zajedno u osnovnu školu, a onda je svaka pošla svojim putem. Zatvorena je, nikad ne priča o svojim problemima, ne govori o tome što osjeća i što misli. Za razliku od nje, ja joj povjeravam svoje osjećaje. Osjećam se bijedno jer nakon moje ispovijesti ništa ne odgovori. Dijele nas godine, zato sam je i odabrala za vjenčanu kumu. Ipak nije naš odnos postao prisniji ni otvoreniji. Unatoč svemu, vezana sam za nju i vrlo mi je draga. Htjela sam se zbližiti s njom, ali kao da nije sposobna za to, htjela sam čak nasilno s njom uspostaviti tanke niti prijateljstva, ali ne ide. Kako je to moguće? Ponekad mi se Čini kao neopasan pauk: plete mrežu, ali ne ubija! Paukica

Prijateljstvo dolazi spontano, kao i ljubav. Vaša prijateljica nije izvor problema niti razlog dvojbe, ona bi morala biti mirna luka, odmor duše, jastuk za plakanje i rame za odmaranje. Bojim se da još niste našli pravu prijateljicu. Nije vam čak ni blizu: vaše naravi se ne poklapaju, vaša je topla i prisna, njezina hladna i zatvorena. I što ćete god pokušavati, ostat će uzaludno, jer tamo gdje ste vi vatra, ona je voda. Nije ona kriva što je takva. Zašto toliko ustrajavate da osvojite osobu za koju vas duševno ne veže ništa? Zašto želite da vam povjerava ono što neće? Neka vam prijateljicom bude onoliko koliko može, a ne koliko vi želite. Možda tražite na pogrešnom mjestu. Oprezno birajte prijatelje zato što ima ljudi koji su zarazni kao bolest. Ne podsjeća li vas to na nekoga?