Moja prijateljica

Moja prijateljica bila je sve ono što ja nisam. Učinila bih sve da steknem njezino prijateljstvo, pravo prijateljstvo! Distancirana, dostatna sama sebi, puna samosvjesnosti. Imponiralo mi je što je nitko nije mogao povrijediti, jer nikome nije dala preblizu sebi, a ipak su joj svugdje vrata bila otvorena. Kazala sam joj sve o sebi, ona o sebi ništa. Priznaje samo velike i snažne. Oduvijek sam željela kretati se među poznatima. Potječem iz skromne obitelji, patim što nisam “netko”. Završila sam studij, zaposlena sam, lijepo izgledam, ali ne kao moja prijateljica, dobro zarađujem, ali to nije uspjeh. Već četiri godine živim s jednim muškarcem u mojem stanu, voli me, ali ne spominje brak, premda zna da ja to želim. S njom nisam više tako prisna, ne znam zašto me udaljila od sebe. Ipak mi još imponira. Hoću li je ikad dostići? Sad mi je 31 godina. Zašto nisam drugačija?

Nemojte da vaš život prođe u nastojanju kako da budete netko drugi. To je uzaludan posao, nikad se ne može biti original, najviše kopija. Što je ta vaša prijateljica? Hladna, proračunata, odbojna, umišljena, ohola, sebična. Mnogo je takvih kao što ste vi, koji nemaju svoje mišljenje, svoj stav, koji uživaju da ih netko gnječi i muči, ponižava, pretvara u otirač. Veliki su samo zato što su drugi mali. Nesimpatična, odgurnula vas je svojom nestašnom nožicom. Niste joj dovoljno fini? Roditelji nemaju pedigre? Ni novca? Imate onoliko koliko pošteno zaradite, izgledate lijepo, ali ne dovoljno, za vama se ne podiže prašina, za vas se ne otima čak ni muškarac od kojega već četiri godine uzalud čekate vjenčani prsten da vas potvrdi kao “nekoga”. Ona nije ništa osobito zbog čega biste išli kroz trnje do nepostojećih zvijezda. Stoga se spustite na našu dobru staru Zemlju, koja nas trpi takve kakvi jesmo.