Moram biti egoističan

Ja sam samo siromašni momak iz predgrađa, ne znam što uopće ovdje radim. Osjećam se poput Pepeljuge – priznao je Bryan Cranston (53) kad je nedavno dobio drugu zaredom nagradu Emmy za najboljeg glavnog glumca za ulogu u dramskom serijalu “Breaking Bad”, u kojem glumi Waltera Whitea, profesora kemije koji shrvan teškom bolešću i neimaštinom odluči iskoristiti svoje znanje da bi proizvodio drogu. Zahvaljujući toj ulozi Cranston, dosad najpoznatiji kao otac obitelji u serijalu “Malcolm u sredini”, za koju je triput bio nominiran za Emmyja, ali ga nikad nije dobio, postao je jedan od najhvaljenijih televizijskih glumaca u Americi, pa se, za razliku od Pepeljuge, ne mora bojati da će čarolija nestati u ponoć.

Dok smo razgovarali u Monte Carlu, nije skrivao da je zadovoljan karijerom, ali da mu je obitelj ipak važnija. Već je 20 godina u braku s glumicom Robin Dearden i s njom ima 16-godišnju kćer Taylor, koja je za vrijeme razgovora sjedila nekoliko metara od nas i čitala neki časopis.

Je li vas iznenadila nagrada? – Bio je to veliki šok. Najviše mi je žao što u tom trenutku nisam bio u Las Vegasu. Naime, rekli su mi da sam ondje u kladionicama bio autsajder i da je omjer bio 1 prema 150 na moju pobjedu. Da sam to znao, sigurno bih se kladio na sebe. Bio bi to genijalan zgoditak. No, šalu na stranu, nisam očekivao nagradu. Kad ste prvi put pročitali scenarij, što ste pomislili shvativši da ćete morati obrijati glavu i skidati se ispred kamere? – Pomislio sam da je to sjajno. Glumac mora biti egoističan, ali ne tako da uvijek želi biti najljepši i najbolji. Slično je i u košarci kad je rezultat izjednačen, a ostalo je samo nekoliko sekundi do kraja. Ima igrača koji će u tom trenutku bježati od lopte, dok će drugi vikati da im se lopta doda. Glumac mora uvijek vikati da želi tu loptu.

Dakle, pristajali ste na sve što je redatelj tražio? – Ovo je moja životna uloga, pa mi nije bilo teško zbog nje obrijati glavu i skinuti se ispred kamere. Naravno, sve je to dramaturški opravdano. Koliko se vašoj ženi svidjela obrijana glava? – Bila je nezadovoljna, no nije ništa rekla jer zna koliko mi ova uloga znači. Svi hvale serijal, ali on ipak nije jako gledan. Kako to objašnjavate? – “Breaking Bad” nikada neće gledati mnogo ljudi. Naš je serijal za specifičnu publiku, i toga smo svi svjesni. Većina ljudi voli sladoled od vanilije, a “Breaking Bad” je kao sladoled specifičnog okusa: oni kojima se svidi, postat će obožavatelji. Mislite li da vam je sad na neki način vraćen dug zbog toga što niste osvojili nagradu za serijal “Malcolm u sredini”, za koji ste triput bili nominirani? – Ne gledam tako na nagrade. Bilo je sjajno snimati “Malcolma” i uvijek ću se rado sjećati toga iskustva. Nagrade su ionako samo desert u glumačkoj karijeri. Ali, ne postajete glumac zbog deserta, nego zbog glavnog jela – sjajnih uloga kao što je bila ona u “Malcolmu u sredini”.

Vaša kći je odrastala gledajući vas na televiziji. Kako je reagirala na ulogu u “Malcolmu”? – Kad joj je bilo pet godina, mislila je da svi očevi glume. Vjerojatno je drugu djecu u vrtiću ispitivala u kojem serijalu rade. Kasnije joj nije bilo čudno gledati me u “Malcolmu”, a “Breaking Bad” rijetko gleda jer joj se ne sviđaju prikazi nasilja. Ni moja ga žena ne voli gledati, pogotovo ne prije spavanja, jer je poslije svaki put imala noćne more.

U serijalu mnogo toga skrivate od supruge. Ponašate li se tako i u stvarnosti? – U braku smo trideset godina pa između nas nema nikakvih tajni. Osim toga, ona je također glumica, pa me razumije. Kad snimamo serijal, gotovo me nikad nema kod kuće. Naš set je u New Mexicu, tako da kući u Los Angeles dolazim samo preko vikenda, a i tada sam toliko umoran da uglavnom spavam. Prije nego što sam prihvatio ulogu, zamolio sam je da pročita scenarij, a kad je to učinila, samo je opsovala. Znala je što me čeka, da tjednima neću biti kod kuće, ali je isto tako znala da je ovo uloga koja se ne propušta.

Prije petnaestak godina supruzi ste za rođendan napisali scenarij za film “Last Chance”. Kako je došlo do toga da ga kasnije i režirate? – Napisao sam joj scenarij i naivno mislio da je to sve. No, kad ga je pročitala, supruga me pitala kad ćemo ga snimiti. Tek tada sam shvatio u što sam se uvalio. Nekoliko godina pokušavali smo naći redatelja i producenta, a kad nismo uspjeli, shvatio sam da moramo sve sami napraviti. Bilo je teško, nekoliko puta smo mislili odustati, ali smo bili uporni i završili smo ga. Ne bih se više upuštao u takvu pustolovinu. Što volite raditi u slobodno vrijeme? – Moja ljubav je gluma. I ne biste vjerovali koliko je to lagano, jer se jedino treba usredotočiti na sebe – što želi moj lik, kako se ponaša, što govori, tko je uz mene, a tko protiv… Na žalost, kao što možete vidjeti u medijima, neki glumci postaju egocentrici i u stvarnosti. Misle da mogu gnjaviti sve na setu, inzistiraju na najvećem honoraru, ponašaju se razmaženo… A to je glupo. Kakvu biste ulogu željeli nakon ove u serijalu “Breaking Bad”? – Želim izazove, nešto čega se inače pribojavam. To mi je uvijek bio poticaj u karijeri. Prije dvadesetak godina bio sam komičar u klubovima i to samo zato što sam se prije bojao stati pred ljude i pokušati ih nasmijati. No, s vremenom sam postao dobar u tome, pa sam dobivao sve više angažmana. Uslijedile su besane noći po klubovima u kojima sam nastupao, a s njima i velike količine alkohola. Jednog dana sam se probudio i shvatio da sam pobijedio svoj strah te da više to ne moram raditi. Kad prestanem tražiti poslove kojih se bojim, znat ću da sam spreman za mirovinu.

Čega se najviše bojite? – U ovom trenutku bojim se jedino da se nešto ne dogodi mojoj obitelji. Na to ne mogu utjecati i zbog toga sam još uplašeniji. Zato surađujem s međunarodnim centrom za izgubljenu i izrabljivanu djecu, humanitarnom organizacijom koja djeluju diljem svijeta. U posljednje vrijeme najviše pozornosti posvećujemo opasnostima koja djecu vrebaju na internetu. Uopće me ne zanima što dvoje odraslih sporazumno radi. Podupirem svačije pravo na brak, bez obzira na spol. Ljubav je ionako toliko teško naći da je glupo ograničavati je. No, kad nešto namećete djetetu, onda ste prešli granicu. I to moramo iskorijeniti.

Josip Jurčić