Mozgom ili srcem?

Roditelji smo dvadesetjednogodišnjeg sina. Nismo sretni, iako smo mu ugađali i učinili mnogo ustupaka. Bio je poslušan i dobro učio. Problemi su nastali tek u srednjoj školi: počeo je piti, pušiti, izlaziti. Kad se završila srednja škola, njegov se život promijenio: staro društvo se raspalo, jedni su našli novo društvo, drugi stalne djevojke. Naš sin se osjetio osamljenim. Upisao je fakultet, ali mu nije išao najbolje. Ustajao bi u 11 sati, nije se ničim bavio, a mi smo s očajem gledali kako se pretvara u ljenjivca i lažova. Bio je nezadovoljan, napustio je fakultet, prestao je, doduše, pušiti marihuanu, ali je zato pio i svaku se večer vraćao pijan kući. Bili smo očajni, mislili smo da smo ga dobro odgajali, ali je bilo sve uzalud. Bojali smo se da ne digne ruku na sebe. Da ga odvedemo psihijatru ili možda psihologu, je li sklon samoubojstvu ili je to jedna od njegovih laži da bi postigao što želi? Ništa mu više nismo vjerovali. Gdje smo pogriješili? Kako da krene kroz život, bori se u njemu i postane čovjek?

Očajni roditelji

Po mom osobnom mišljenju dobro ste odgajali svog sina, ali vjerojatno niste dovoljno nadgledali kako se razvija njegov odgoj. Morali ste primijetiti da već u srednjoj školi puši, pije i uzima marihuanu. Trebalo mu je u zamjenu pružiti ljubav prema sportu, naviku za knjigom, zanimanje za kulturne priredbe, učenje jezika, kompjutorsku tehniku… Sve generacije prolaze krize koje nastaju između završetka srednje škole i početka fakulteta. Očito nije mogao sa sigurnošću odlučiti što bi želio raditi u životu, niti mu je bio jasan cilj tog života. Roditelji ga moraju usmjeravati. Neshvatljivo je da ste mu dopustili da ustaje u 11 sati, u vrijeme kad su se već drugi ljudi dobro oznojili da zarade za svoj život. Kažete da je sretan kad ide na neki rođendan ili proslavu i kad ima novca. Jeste li se upitali odakle mu taj novac, osim ako mu ga niste vi sami dali? Potražite savjet psihologa ili psihijatra. Odgajajući svog sina, znam da ste najbolje mislili, no dogodi se da se neke stvari (bez obzira o čemu se radi) shvate tek kad su iza nas i kad se počne razmišljati mozgom, a ne srcem.