Muškarci iz snova

Postoji li, pitala sam se, ali i ne samo ja, idealan muškarac, onakav kakvog zamišljamo u našim snovima, onakvog o kakvom maš- tamo? Ali i ne samo to. Je li ijedna žena na- šla ikada takvoga. Lijepog, pametnog, brižnog, vjernog, pažljivog, zanimljivog, obrazovanog, i iznad svega takvog kojem će ona biti sve. Mnoge su mi žene znale reći da jesu – prvih nekoliko mjeseci. Aone sretnije, možda čak i koju godinu. I što se onda iz toga može zaključiti, osim istine kojoj smo svi svjedoci – mijenjati kriterije, ili prestati maštati?

Uvijek sam znala reći kako nam godine odmiču, kriterije ne treba smanjivati, ali ih treba “prerasporediti”. Aonda se čovjek iz snova pretvara u “zemaljca”, sa svim onim što i inače karakterizira sve ljude na zemlji. Svađaju se, živčane onda kad ne bi trebalo, kasne na sastanke, ne zarađuju dovoljno, a i znaju se tako često okretati za zgodnom ženom na ulici… Nasred sobe ostavljaju pepeljaru punu čikova, čarape se nalaze u svakom kutku stana ili kuće… I tako u nedogled.

I što činiti da se prilagodimo tom i takvom čovjeku koji nije ni nalik onom “našem zamišljenom”? Najgore bi bilo prestati maštati, ili još gore, sve to shvatiti kao tragediju koja se dešava tek nama. Na život treba gledati realno, ali onako kako to čine pametne žene. Jer, tko zna, a i na to treba misliti, kako je na nas gledao naš izabranik, je li i on doživio razočaranje slično našem. Sa sigurnošću mogu tvrditi da se i njegova slika o nama promijenila. Kažu da je tajna uspješnog braka upravo u prilagodbi, u tome da iz svake situacije izvučemo ono što možemo – najbolje jasno.

Jer, kako nema idealnih ljudi, još je manje idealnih brakova, ali zato postoje oni drugi – postojani i neraskidivi, unatoč svim turbulencijama kroz koje i takvi prolaze. Baš kao i ljudi. Pa, konačno, oni i čine brakove. Dabome da je svaka životna priča, priča za sebe, baš kao što su to i brakovi. Neki imaju sreću da shvate i otrijezne se brzo nakon poznanstva, kad je relativno lako vezu i kidati, a oni drugi muče se cijeli život. Marina je priča slična mnogima. Ona živi s Viktorom već dvije godine. I kako je vrijeme odmicalo, ona je bila sve nesretnija, čak i uvjerenija da on nije za nju. Zbunjivalo ju je, međutim, nešto drugo. I onaj prije njega nije bio “onaj pravi”, iako joj se činilo da je bio bolji od Viktora. Pa što mu je to tako jako zamjerala, pitala sam je kad mi je rekla da je užasno razočarana.

– Mnogo toga – odgovorila mi je – ali najviše to njegovo zurenje u svaku curu koja se nađe uza nj. To je često puta toliko vrijeđa da bi mu bila u stanju opaliti šamarčinu ma gdje da se nalazili. To zna ići dotle da joj zna govoriti: “Pogledaj te noge! Pa zašto tvoje nisu takve?” Govorili su joj da je on uvijek bio opsjednut ženama, ali u prvoj zaljubljenosti na te priče, a tako ih je doživljavala, uopće nije obraćala pažnju. No, nije se on samo okretao za ženama na ulici. Znao je on, dok su bili sami, govoriti joj štošta. Uzbu- đivale su ga, barem je ona to tako doživljavala, priče o njegovim starim ljubavima. I da nije toga, ne bi mu imala što prigovoriti. No, kako mi je rekla Mara, što će joj sva njegova “dobrota”, kad ona želi jedno – biti “njegovom kraljicom”. Ovakvih primjera ima na milijune. Nema muškarca koji ne voli pogledati lijepu ženu, ali, u tome ne treba gledati tragediju. To je nešto nevažno, dabome, ako se odlučite ostati s njim. I, što je još važnije, ako sve ostane samo na gledanju.

Ja sam bila zaljubljena u jednog profesora, lijepog i pametnog muškarca, koji je imao sličnu manu – kad smo bili u restoranu, očima je zirkao prema svakoj iole lijepoj ženi. Izgledalo je kao da je taj čas želi, da bi sve dao da bude s njom. Jasno da mi to nije bilo svejedno, čak sam mu i rekla: “Molim te, ponašaj se kao Talijan. Kad si u mom društvu, neka za tebe nitko ne postoji.” Čini se da ga se ta moja primjedba dojmila. Jer, sve dok smo bili zajedno, nije se tako nešto ponovilo. Rastali smo se zbog sasvim neke druge stvari. No, poslije mi je znao reći kako se uvijek sjeti mojih riječi kad se negdje nađe s nekom ženom, pa čak ako mu ona i nije djevojka, odnosno ljubavnica.No, bez obzira na sve, ni žene nisu bez sličnih poroka, ako to tako uopće možemo nazvati.

Ali, treba biti pošten do kraja. I nama ženama zaluta pogled prema nekom tko nam se učini zgodnim ili na bilo koji način privlačnim. Samo naša ženska lukavost i tu pobijedi. Mi to činimo nevidljivo za svakoga osim za onoga kome su naši pogledi namijenjeni. Mara mi je dala misliti. Stoga ćemo se još malo zadržati na njezinim preokupacijama. Razgovarajući i analizirajući njezinog Viktora do kraja, i meni su neke stvari postale jasnije. I ja sam se sjetila nekih detalja iz svoga života koji su bili identični s njezinima.

Kažu psiholozi, a i ja sam u to sigurna, da njegovo “zirkanje” okolo ima dublju pozadinu. On mora da je silno iskompleksiran, nečega se boji, najvjerojatnije onoga što ni za živu glavu ne bi izrekao – da ga ona ne ostavi, da je on ne zadovoljava onako kako bi trebalo. Jer, i cura prije Mare ga je ostavila, a da nikad nije znao pravi razlog – tek je saznao da hoda s jednim od najvećih zavodnika za kojim su i druge cure ludovale.

Amožda je njegovo izazivanje, kako bih ja to nazvala, njegov test da vidi kako će Mara reagirati. Jer, i ti muškarci su čudna bića. Naoko se čini da ih se može lako pročitati, ali i ne mora baš uvijek biti tako. Možda to njezino negodovanje, ili čak ljubomora, njemu godi i daje mu osjećaj superiornosti. I što činiti u takvoj situaciji?

Imati strpljenja, jasno, ako vam je do toga čovjeka stalo, i ako ste “čovjeka iz mašte” uspjeli prizemljiti, ako ste ga približili realnosti. Tu treba isključiti ljubomoru. Jer, ona u takvim slučajevima može biti tek paravan kojim se branimo od nečega što nas tišti, muči i čini nas nemogućima. Zato nam treba pomoć psihoterapeuta. Aako, pak, zaključimo da to nije to, da je to njegova navika i taština jer želi biti viđen, želi osvajati sve oko sebe, onda treba s njim porazgovoriti ozbiljno, pa čak mu i zaprijetiti.

Jer, popustiti mu jednom, znači dati mu model ponašanja koji će on koristiti – uvijek. A, iako nema idealnih muškaraca, ima prihvatljivih, ima onakvih koji će najviše sličiti onome “iz snova”. I zašto bi Mara plakala prije nego se osvjedoči, a i to sam joj rekla, što se, zapravo, dešava s Viktorom. Ako može spasiti što se spasiti dade, neka spašava, a ako ne, neka sve potjera od sebe. Svijet je pun muškaraca koji jedva čekaju da si nađu pametnu, mladu i lijepu ženu. Ja sam u životu sve brzo rješavala. Tako sam prekinula vezu s jednim uglednim profesorom jer se on, tko zna iz kojih razloga, nije želio oženiti mnome.

Desilo se to na jednoj večeri kad su moji prijatelji pokrenuli tu temu. Jer, kao ne priliči članici židovske općine da živi nevjenčano. Kako moj ljubavnik ni na to nije reagirao, ja sam s tom vezom prekrižila. Mjesec dana poslije toga, udala sam se za svoga trećeg muža. Nije mi bilo lako pri srcu i još sam nekoliko mjeseci tugovala i sastajala se sa svojim bivšim. Onda sam sve prekinula. Posvetila sam se mužu i živjela u braku devet godina, sve do njegove smrti. Moj zaključak je tek jedan – živite onakav život i budite s onim muškarcem koji je najviše nalik onome iz snova. I, dabome, ne prestanite sanjati!