Muškarci kakve volimo

Kakvog ti dečka imaš!? I ne znaš koliko si sretna! Ma gdje si ga samo našla? Za takvog muža se isplati i žrtvovati – ne jednom sam znala slušati razgovor između prijateljica, ili samo slučajnih znanica. Puna iskustava, ali često i svjedokinja svih tih “savr- šenih veza”, shvatila sam kako su muškarci čudna, ali ipak predvidljiva bića. Samo ako ih se malo bolje i malo dublje promatra, lako ćete mnogo toga o njima otkriti. Možda bi bilo najtočnije za njih reći – tko ih ne zna, “na rane bi ih stavljao”.

Oni se, mada se uvijek misli da su žene takve – znaju pretvarati. Ali, ni to ne može trajati dugo. Znala sam jednoga od takvih. Bio je muž moje dvorkinje. Najprije sam se čudila gdje ga je našla, pa sam se čak i znala pitati kako ju je htio. Aonda kad mi je jedan dan došla “sa šljivom pod okom”, znala sam da nije “sunce sve što sija”. Čovjek kojeg sam držala da je predivan, koji je oduševljavao sve oko sebe, koji je bio centar pažnje ma gdje da se pojavio, bio je doma običan – tiranin. I kad mi je jadnica ispričala, ali tek pošto sam je gotovo prisilila na to, što se doma zbiva, nisam mogla vjerovati da se netko može tako i toliko pretvarati. Takvome je jedino stalo da ostavi dojam na ljude i društvo u kojem se kreće, a doma iskazuje svoju pravu narav. To je kompleksaš kojem najviše i najprije treba liječnik.

No, nešto me ipak zanimalo. Otkud takvo pona- šanje, otkud potreba da pokazuje svoja dva lica, i što bi se dogodilo da mu žena jednoga dana – pokaže vrata. Znala sam da ona za to neće imati hrabrosti jer mi je bilo jasno da je luda za njim, ali sam je pokušala nagovoriti da barem bude oštrija nego što jest, da mu onako “ženski lukavo priprijeti”. A na moj upit jednom psihijatru, kakvi su to ljudi, i što misliti o muš- karcima koji se pretvaraju u sasvim nešto drugo kad nas osvoje, čula sam da je stvar u ženama koje u zaslijepljenosti ne posvećuju pažnju već prvom pona šanju svojih odabranika. Jer, rekao mi je, kad ih žene upoznaju, svi su divni. Ai lako se u prvom momentu, tek na satdva, pokazati simpatičnim, uglađenim pa i velikim kavalirom. Međutim, već kod drugog susreta primjećuju se mane, i tad ga treba “staviti pod lupu”. Jer, poslije već sve može biti kasno. Evo i primjera za to.

Kod prvog sastanka, recimo, pozove ženu na piće. I sve je u redu dok ne počne kolutati očima okolo, i ako se tad prati njegov pogled, vidi se da gleda u jednu pridošlu – mačku. Odmah bi se tad žena s kojom je, trebala dići i ostaviti ga – taj to radi nesvjesno i od takvog tipa treba bježati. Ima i drugačijih tipova, rekao mi je psihijatar. Poznati su “pijavičari”. Kad je žena s takvim, ima osjećaj da joj se već kod prvog sastanka prilijepio za nogu i taj će je stalno slijediti, neće joj dati ni disati. Iako je, za razliku od prvoga, vjeran i dobar, sve će ipak biti na ženinim leđima. Ni to nije lako. Ali, ima žena koje to vole. To su one koje vole šefovati – barem dok imaju za to fizičke snage.

Posebna priča su maleni muškarci. Manji od žene. Za njih kažu da su puni kompleksa i zato tu treba biti – oprezan. Oni koječim žele nadomjestiti tu svoju manjkavost – žele se “dići u visine” – nametljivošću. Vrlo su posesivni, misle da su najpametniji i komplekse zbog gubitka kose, velikog nosa i maloga tijela pokazuju na drugi način. Misle da je sve što oni tvrde točno, ne vole kad im se suprotstavlja, i u braku, a i inače u životu, uvijek mora sve biti po njegovom. žena nema pravo na slobodan vikend, idu na ljetovanje kamo on odredi i s kim. U krevetu je uvijek on najbolji ljubavnik, a i zahtjevi su mu vrlo čudni. Treba svaka biti oprezna prije nego se upusti u kakvu ozbiljnu vezu s takvima. Tek snažna ljubav može sve to izdržati, ali i dobra narav koja štošta može progutati. Ako žena imalo sumnja da će takvoga moći trpjeti, treba pobjeći dok je još vrijeme.

Kako treba biti oprezan u izboru životnog partnera, najbolje pokazuje Beti. Bilo joj je 25 godina, već je bila rastavljena i bila je majka sinčića od pet godina. Radila je kao učiteljica na školi. U drugom gradiću radio je i Bruno. Upoznali su se na nekom školskom sletu. Odmah joj je zapeo za oko. Bio je visok, crne kose, plavih očiju i samo dvije godine stariji od nje. Bilo je dovoljno da se sretnu i da ljubav plane. Već iste večeri otišli su zajedno na večeru i Bruno se odmah pokazao kao veliki kavalir. Nije dugo trebalo da završe i u krevetu. Činilo joj se da je našla pravog čovjeka i divnog ljubavnika. Ali, bilo bi prelijepo kad bi bilo bez problema. Bruno joj je nakon nekog vremena priznao da živi s jednom ženom, Darom, kojoj je čak obećao i brak. Ni to je nije pokolebalo u uvjerenju da je on onaj pravi. Kako nisu živjeli u istom mjestu, on bi dolazio k njoj kad bi stigao i mogao. Začudo, iako je znala to što jest, nije osjećala čak ni ljubomoru prema toj ženi. Ali, ono što nije htjela ona, učinilo je vrijeme. Počela se pitati dokle tako. Možda ne bi čak ni to da je nisu ubijali praznici. On ju je molio da se još strpi, da mu treba vremena da se okuraži i kaže Dari ono što je trebao odavno. Ali, nije sad više bio iskren do kraja. Nije joj priznao da se toliko naviknuo i na jednu i na drugu, da bi volio, kad bi to bilo moguće, da tako ostane zauvijek jer mu se činilo da ih obje – voli. Kad je Beti odlučila prekinuti, onda je prvi put otišao s njom na ljetovanje. Bili su utroje i bilo joj je divno. Ali smetalo joj je što je u njegovoj putnoj torbi bilo nekoliko ljubavnih poruka s kojima ga je ispratila na put – Dara. Beti, iako nije bila znatiželjna, ipak ih je pročitala i to je bilo dovoljno da postane ljubomorna. Ali, još nije imala snage za prekid. A možda joj je čak takav odnos i odgovarao. Imala je ljubavnika bez obveza! Sve ostalo vrijeme mogla se posvetiti sinu. Bruno je bio divan i uvijek tako veseo, i mali Miran ga je zavolio, kao, uostalom, i on njega. No, unatoč svemu, pa i razboritosti u nekim trenucima, Beti je svakim danom zaokupljala sve više “ta druga”. Nije znala koja je od njih dvije u prednosti, kojoj je bliži i kojoj više vjeruje. Na trenutke se činilo njoj, jer ona je, napokon, sve znala, a ova druga mogla je, ako jest, tek nešto naslućivati. Ali, bilo je i onih koji su tvrdili baš suprotno – stalo mu je da ta druga ne sazna da ga ne izbaci iz stana, jer, on ipak ozbiljnije računa s njom. Jednom je u šali htio priznati Dari da ima i Beti, kako bi “ispitao teren”, ali ova je postala tako goropadna da se Bruno prestrašio. Kad je pritisak s Betine strane postao toliko jak da nije znao što bi, odlučio se za Daru. I, oženio se njome. Beti je tek napisao pismo.

Zgromilo ju je kad ga je čitala. Kao da to čini nekom tek znancu, izvijestio ju je da se – oženio. I tek uz naznaku, koja se mogla tumačiti svakako – da je Dara trudna. Iako je znala da ništa više tu ne može učiniti, iako je već počela kovati, nasreću, neke druge planove, ipak joj nije bilo svejedno. Jer, navika je, možda, više od ičega tu učinila svoje. I što reći za ovu vezu i za ovog muškarca, osim ponoviti ono što sam rekla na početku teksta. Mnogi su Beti čak i zavidjeli, mnogi su se pitali kako je uspjela naći takvog čovjeka, lijepog, pametnog, obrazovanog i iznad svega pristojnog, jer, ona je, ipak, rastavljena žena s djetetom. Nikome nije padalo ni na pamet da se slično pita i za njega, a kamoli da pomisli da i s njim “nešto nije redu”. I kad me žene znaju pitati može li se muškarca procijeniti već “na prvi pogled”, obično kažem da se sve može kad se hoće.

Sve je ionako u rukama žena, ne jednom sam rekla. Samo, ako one žele istini pogledati u oči. Zato, drage moje čitateljice, morate znati kakvog muškarca želite – onoga koji voli sve žene, onoga koji će se prilijepiti uz vas kao pijavica, ili kakvog kompleksaša kojeg ćete morati trpjeti cijeli život. Ali, ma kojeg odabrali, uvijek računajte da ćete pravu istinu saznati tek kad budete dijelili s njim i stol i postelju.