Muškarci, oprez!

Ubrajam se u osobe koje nisu sklone nikoga osuđivati – jer svačiji je život “priča za sebe” – ali sam spremna u svakom trenutku dati savjet onima koji ga zatraže. Sigurnija sam kad nekoga savjetujem, a ja sam sama to prošla, nego kad “tek i sama nagađam” što bi bilo za nekoga bolje. No, i to uvijek ponavljam – nema “recepata” po kojima se netko treba vladati da bi bio sretan. Za jedne važi jedno, ali to isto ne može se primijeniti i na drugog. No, ne mijenjam mišljenje kad su u pitanju veze koje su čak i dugotrajne, ali kad je muškarac oženjen. Jer, ako se ne rastane u prvih godinu dana hodanja, onda pametna žena zna što to znači – ni neće ostaviti ženu. Sve njegove isprike “kako je u braku zbog djece, kako su u pitanju krediti, kako je supruga bolesna, kako je čak i karijera pod upitnikom, kako je moli da se još strpi” su – prazne priče. Jer, mnoge od njih su “strpljive” i po nekoliko godina, a vrijeme leti. One su na najboljem putu da ostanu “stare cure” jer tko će ih i pogledati kad se koža ovjesi, podočnjaci poplave i nabubre, a zubi se počnu klimati. Uvijek se ljutim kad me takve žene pitaju što da rade, a ja im veoma jasno kažem – ostavite ga što prije i tražite sreću na drugoj strani. Svijet je pun muškaraca, i nije istina da su svi takvi! Ali, čak i da jesu, ne sjedite skršenih ruku! Mnogo ovisi i o vama. Dabome da to nije uvijek lako, mnoge su takve žene i zaljubljene u te muškarce, ali što ta veza dulje traje, agonija će biti veća kad pukne, a pukne onda kad supruga bude sigurna da dijeli muža s još “nekom bezveznicom”, ili kad joj dosadi ta njegova igra za koju je znala, ali on je doma bio manji “od makova zrna”. Jer, njezin muž bi, kad bi samo spomenula neku od njegovih ljubavnica, toliko se trudio biti uvjerljiv, govoreći kako se istina “neka glupača mota oko njega”, ali on to jedva da i primjećuje. Njegova okolina je ta koja stvar priča, a on, “da ne povrijedi tu jadnicu, možda je s njom ljubazniji nego bi trebao biti”.

Ne bih voljela da netko shvati kako sam isključiva, kako se ne dešavaju “čuda” i kako se dvoje ljudi naprosto ne mogu naći i nakon što su u vezama, da se “otkriju i prepoznaju iako su u braku”. Ali, kod takvih ne plane samo iskra, tu brzo dođe i “do vatrometa”. Njihove dotadašnje veze pucaju, a novostvorene postaju bajkovite. I kad se to desi, a dešava se, to je samo dokaz da iznimke potvrđuju pravilo. I kod nas je bilo nekoliko slučajeva uvaženih političara koji nisu mogli odoljeti ljubavi, pa čak i kad su im i karijere došle u pitanje. No, mada zvuči kao fraza, ali ljubav je pobijedila. Oni su i dalje na svojim funkcijama, što samo dokazuje da istinske ljubavi nitko ne osuđuje. I sama sam okusila nešto slično. Bila sam u vezi s oženjenim čovjekom i ta je bila veoma čvrsta, ali do braka nikad nije došlo. I kad mi je sve to dojadilo, ili kad sam shvatila da i neće, na moju sreću učinila sam ono što savjetujem svim ženama – tog slabića koji je cijeli život “sjedio na dva stolca”, poslala sam onamo kamo mu je i mjesto. No, moram reći i to – sve je to lako kad vam se ljubav desi izvan “radnih prostora”. Jer, tad kad je prekinete, možda se nećete više nikad ni sresti. Ako imate sreće i brzo sretnete nekoga drugog, toga svog oženjenog ljubavnika sjetit ćete se tek katkad. Ali, ima jedan problem koji je mučniji jer je gotovo nerješiv, barem ne dok netko ne nestane s “mjesta zločina” – to su veze koje nastaju u uredima, tvornicama, tvrtkama gdje su ljudi stalno zajedno, gdje su vezani jedni na druge, gdje i nakon prekida moraju surađivati. Što činiti u takvim slučajevima, a takvih je danas sve više i više? Imala sam sreću da nikada nisam u svom poslu imala “šefa” iznad sebe, da ni s kim nisam morala koketirati da bih dobila bolje radne mjesto ili kakvu povlasticu, ali imala sam na desetke slučajeva gdje sam zamoljena za savjet. I gotovo uvijek bi se dešavala “klasika”. Mlada cura zapošljava se u tvrtki, uredu, tvornici, ili kod nekog osrednjeg privatnika, zapne za oko šefu, i “ako je pametna”, brzo će napredovati. No, šef je oženjen, ima djecu, naoko skladnu obitelj, a ona mu dođe kao “melem” koji će ga opustiti, ublažiti napetost u vremenu kad mu je “teško, kad ga nitko ne razumije, kad je na rubu živaca i kad bi najradije s njom ostao zauvijek”. A to “zauvijek” traje dok ne pukne bruka, dok ne dozna “ona koja je bila kriva za njegove nevolje i s kojom je samo zbog obveza”. Tad se “mačor” povlači i najradije bi svoju mladu priležnicu isti tren otjerao. I kako to ipak ne može, čini sve da je skine s onog mjesta na koje je došla zahvaljujući – krevetu. I tad ta mala bahatica postaje jadnica. Bude predmetom ne žaljenja nego ruganja. Najčešće zbog svega toga završava na ulici, možda ne doslovce, ali sreća joj polako okreće leđa. Znaju me pitati koga kriviti u ovakvim slučajevima. Teško mi je odgovoriti, ali ako žena ulazi u takvu vezu svjesna da će joj ona pomoći da napreduje, da zauzme položaj prvenstveno u tvrtki, a onda i u njegovom životu, onda nju, a ako muškarac to zna, a prihvaća tu igru – oboje.

Treba jasno i glasno reći – na radnom mjestu treba se ponašati profesionalno. Nema očijukanja, nema spletkarenja, nema podilaženja, ali nema ni mrgođenja. Šefovi bi morali to ostati, pogotovo oni koji ne misle ni trenutak napustiti svoju obitelj. Jer, inače, trebalo bi im se desiti ono što se desilo i Clintonu. Ne osuđujem ja njega što je učinio to što jest, ali nimalo mi nije bio simpatičan kao muškarac koji se morao “ispričavati” naciji zbog svega toga. Ni danas nikome nije do kraja jasno – zbog čega. Muškarci bi morali znati da više imponiraju kao šefovi koji imaju taj neki, nazovimo ga čak i stereotipni moral, nego koji lete kao leptiri od cvijeta do cvijeta. To, međutim, ne znači da se i na poslu ne dešavaju ljubavi, da one nisu iskrene i prave, ali sad govorim o onima koje su opasne i za aktere i za posao. Jer, danas kad su ljudi sve više na poslu, kad se bore i na taj način za opstanak, kad su ondje i dan i noć, nema idealnijeg mjesta da se nekoga upozna u dušu nego baš tu. Navest ću primjer koji je tako karakterističan, jer se neki, uz tek koju izmijenjenu sitnicu, mogu u njemu prepoznati. Mariju je zaposlila kao tajnicu njezina sestrična u svom i muževom poduzeću. U jednom od čuvenih arhitektonskih biroa. Istini za volju i to treba reći da se njezin muž tome protivio jer nije volio nikakvo “familijarno upletanje u posao”. Ali, Sonja je mislila da će to biti “baš dobro”. I bilo je, ali za njezinu rođakinju. Sve ju je češće slala s mužem na put, jer je vjerovala da tu nema opasnosti za njezin brak. Ali se prevarila. Mala je počela šefovati, sve dok jedno jutro nije izazvala skandal. Obrecnula se i na Sonju jer joj je ova prigovorila što nije odradila ono što je trebala. No, zgrozila se tek kad je čula muža: – Pusti je na miru! Da nije nje, poludio bih ovo radeći s tobom. Samo ti je posao na pameti, a kad, pak, nije on, onda si sva u djeci. Jesi li se ikad upitala kako sam ja? Ta mala me spasila, pa ma što ti mislila o tome. Isti je čas potjerala tu curu iz biroa, ali nije bila sigurna da i muž neće otići za njom. Nikada nije saznala što ga je u tome spriječilo, iako se on poslije zaklinjao da je bio zaveden, da je ona sve činila da ga privuče, da je očito u godinama koje se nazivaju ludima, da se to više nikad neće ponoviti. I bilo mu je za vjerovati. Ne kažem da su žene krive kad se tako nešto desi, ali pametna žena bi se trebala, onako slučajno, ponekad ondje pojaviti, “odmjeriti tko je gdje i kako se tko ponaša”. Zlu ne trebalo. Što reći ženama, a ponajprije mladim curama koje bi mogle doći u takvu situaciju? Ono što uvijek kazujem. Trebaju razlikovati ljubav od seksa. Muškarcima je važan tek seks, a žena traži u takvoj vezi položaj. Riskantno je i jedno i drugo, ali najgore je ipak ako se jedno od njih zaljubi, a izlaza nema. U takve se veze mogu upuštati samo oni koji su snažni, koji znaju i gubiti. Neka su ispitivanja pokazala da seksualnu vezu na poslu traže ne čvrsti nego slabi. Mnoge žena to znaju, jer na taj način lakše ostvaruju ono zbog čega se u nju i upuštaju. Muškarci, stoga, oprez! Niste joj važni vi nego vaš položaj.