Muškarci vole vršnjakinje

Muškarci su ipak čudna bića. Pogotovo se to odnosi na one koji su prešli pedesetu. Očekuješ od njih jedno, a onda doživiš sasvim nešto drugo.

Samo kad pomisliš da su ludi za mladim curama, da se okreću za svakom suknjom, za svakim dugim nogama, čuješ ih kako govore – ni govora! I kako da im povjeruješ, što da misliš, kamo da ih svrstaš? Imaju oni i za tu svoju iznenađujuću tvrdnju objašnjenje.

Mlade cure im, barem tako kažu, brzo dosade, uvijek isto pitaju, uvijek isto traže, a za uzvrat – ne daju mnogo. Što to iz njih odjednom govori? Ali, onim sumnjičavima oni objašnjavaju dalje: jest da su poželjne, jest da je s njima i ugodno, jest da su i privlačne, vrate te i u neku čudnu mladost, ili bolje reći lažnu, ali sve je to provod – tek za “jednokratnu upotrebu”!

Znači tako – kratko, ali slatko!

Što to znači? Jesu li ti “naši muževi” konačno postali svjesni da je bolje držati se onoga što nije toliko uzbudljivo da se treseš pri svakom susretu, pa prihvaćaš ono što je manje uzbudljivo, ali je mirno i sigurno. Ili je, ipak, nešto drugo u pitanju. Možda su ti “zavodnici” promijenili ukus i konačno se opametili?

Nije ovdje riječ ni o ukusu ni o pameti već o strahu!

Zašto o ovom uopće pišem i zašto se čak i čudim nad tim spoznajama? Naime, poznato je da su godinama muškarci, kad bi navršili pedesetu, često i bez razloga, a još manje najave, napuštali, na zaprepaštenje supruga, svoj dom. A bježali su jer su se uplašili – sami sebe i svoje seksualne nemoći, koja ih još u toj dobi ne bi trebala toliko mučiti, a ipak se to dešava. Jer, ako su na išta tašti, ako se ičega boje, onda je to smanjivanje spolne moći. I počinju tražiti “pomoć” ondje gdje će je najmanje dobiti – kod mladih cura. Doduše, i tu se mora biti pošten. Možda će si trenutačno vratiti “ugled ljubavnika”, ali protiv prirode se ne može, barem ne dugoročno – ni mlada cura neće dugo biti eliksir mladosti. Što bude dulje s njom, ona će tražiti više, u svakom pogledu, a on će to više sve manje joj moći pružati. I ono od čega je pobjegao – strah od nemoći, sad će se javiti u još žešćem obliku.

Psiholozi su se i time pozabavili, i mada su uvijek govorili o “neprirodnosti nekih veza”, ali ne zbog lažnog morala nego zbog prirodnih zakona, malo ih je tko slušao. Sumnjičavci su se, međutim, brzo uvjerili u istinitost te tvrdnje, ali “usmena predaja” je zatajila. Nitko nije htio priznati svoju nemoć, još manje se jadati nekom i na taj način se izvrgnuti ruglu. Dapače, hvalili su se i tako dovodili u zabludu mnoge.

I sad samo još i o tome.

Mnogi stariji muškarci nakon tek nekoliko mjeseci veze ili braka s mladom curom, mlađom od sebe i više od dvadeset godina, uvidjeli su fatalnu pogrešku. A kako i ne bi?! Kad je ta prva ljubavna strast prošla, nastupi vrijeme otrežnjenja, shvaćanja svih mogućih pogrešaka koje se najčešće ne mogu ni ispraviti. Oni, i to u pravilu svi, shvaćaju da godine traže svoje. Svakoga se i sve može prevariti osim njih.

Čak sam se i sama nasmijala priči jednog šezdesetogodišnjaka, istina dobrodržećeg, kad mi je rekao kako mu je bilo sjajno u disku. Kako nije znao kako se ta mladost predivno zabavlja, kako se opušta i kako je to uspio nakon tko zna koliko vremena i on. Za nj je to bilo nešto novo, uzbudljivo, a privlačio je, kako je rekao, pažnju svih tih mladih oko sebe. Nisam mu ništa rekla, ali trebala sam. On tada nije bio svjestan da privlači pažnju svojom pojavom, da mu se i čude i podsmjehuju, ali nikako ne dive.

No, kad mi je nakon nekoliko mjeseci shrvan rekao da je pogriješio, ni tada nisam ništa rekla. Znala sam što proživljava, znala sam da ga je taj “izlet” skupo stajao, da je uništio brak koji je, kako se činilo, bio neuništiv. No, imao je sreću. Æena ga je primila “nazad” znajući da je “labuđi pjev” to učinio od njega. A nema jadnijeg čovjeka, to sam već nekoliko puta rekla, od muškarca “pokajnika”.

Poslije mi je Silvija, njegova žena, sa smijehom znala reći kako nikad više nije slušao glasnu muziku, da se čak jednom pitao kako ti mladi mogu uživati u, zapravo, galami. I kad su se nakon “konačne pomirbe” jednom našli na nekoj svadbi i kad su se plesali tko zna kakvi sve ne plesovi, on nije želio ništa drugo do – tanga.Č»ak je i komentirao ono što je ovdje vidio, pitajući je kakvi su to plesovi kad svaka djevojka pleše kako hoće i uopće ne treba partnera.

Da ga je ta njegova ljubavnica razumjela, da se spustila na njegov nivo shvaćanja života, možda bi sve dulje potrajalo, a možda bi i trajalo. Ali, neobuzdana mladost nije to bila u stanju. No, stara je izreka da se protiv godina i ne treba boriti jer je izvjesno kako će se proći. Kad netko živi normalnim životom, kad stvori naviku takvog življenja, možda promjena godi, ali ne za dugo. I tu pametan muškarac zna kako izliječiti učmalost. Onaj koji to nije u stanju, učini pogrešku koju je kasnije teško ispraviti. Jer, nema tulumarenja cijele noći, a sutra moraš doći na posao odmoran i uredan. Uvijek je posao zahtijevao ozbiljnost i urednost, a pogotovo to zahtijeva danas. I što preporučiti muškarcima da sve to ne osjete kao pritisak, nego da – paze što rade.

Dosadu koja se zna pojaviti u dugim vezama treba liječiti na drugi način, a ne bježanjem u krevet mladim curama. A ako se to i desi, onda neka to čine samo oni kojima će to biti samo izlet, “bez viđenja i čuvenja”. Jer, mnoge situacije pokazuju, kad su takve veze u pitanju, da promjene mogu pomoći, ali samo ako ih provodi pametan čovjek. Mnogi su se opametili jer su shvatili ono što su trebali odavno – promjena i da, ali nikako rastava. Još manje sa svime time treba “ići u javnost”, jer samo se budale hvale onim što treba skrivati. Ispitivanja su pokazala još nešto – muškarci, pogotovo oni koji se nisu oženili do tridesete, kad to ipak učine, traže “ozbiljnu ženu” iste dobi, pa čak i koju godinu stariju. Njima treba mir i sigurnost, a ne nešto što će ih dovesti u predinfarktno stanje.

Najbolji primjer je princ Charles. I mlađu i ljepšu cijeli je život varao sa starijom i ružnijom, kojom se na kraju i oženio.

A, možda je on primjer još nečemu – svatko traži sebi ono što nema. Iako nije nimalo “kraljevski” analizirati život jednog prestolonasljednika, ipak je lako uočiti kako on “baš ne ruši sve oko sebe” kad je u pitanju temperament.

Još je jedan fenomen prisutan u zadnje vrijeme – rastavljeni muškarci.

Nekad su oni tražili mlade cure koje bi im “vratile vjeru u ljubav”, a sad je sve prisutnije nešto drugo – “na cijeni su” rastavljene. Valjda po onom “svaka ptica svome jatu leti”. Vjerojatno je u pitanju nešto drugo – potreba da se bude s nekim tko je prošao iste muke i tko će najbolje razumjeti što znači rastava. Starija žena zna kako ugoditi i onome koji traži više nego sam daje, ali još više onome koji traži utjehu poslije bračnog brodoloma. I poručujem svim ženama – najlakše se približiti takvom “ranjenom čovjeku” jer njemu ne treba mnogo više od lijepe riječi, pažnje i tek kojeg nježnog dodira. Sve drugo dolazi poslije, a u kojoj mjeri, opet ovisi o ženi.

Možda ne bi bilo na odmet spomenuti još jedan čuveni brak – onaj poznatog pjevača Pavarottija. Oženivši se svojom tajnicom Nicolettom, 35 godina mlađom, napravio je medvjeđu uslugu najprije sebi. Sve je na kraju upućivalo na to da u tom braku ima svega osim sreće, što se pokazalo odmah poslije njegove smrti. Bez imalo obzira krenula je ta žena u osvajanje onoga što joj je i bio motiv – njegova imetka. I da nije umro, barem tako kažu oni koji su s njim bili u kontaktu, sigurno bi se bio rastao od nje i vratio se svojoj ženi. Na kraju je umro i ostavio veliki nered i bol u obitelji. Pa, kad bismo bili pravedni, rekli bismo u obje.

Volim, kao i obično, iz svega ovoga podvući ono najvažnije – što je ženi činiti u takvim situacijama? Ponovit ću što će se mnogima činiti već dosadnim – izvući za sebe ono najbolje!