Na granici podnošljivog

Sad su mi 22 godine, zabavljam se s mladićem tri godine. Imamo savršen odnos. Prije nekoliko godina proživjela sam traumu: doznala sam da su moja najbolja prijateljica i moj mladić bili zajedno jednu noć. Bila mi je kao sestra. Ne znam je li bilo gore to što je uradila, ili to što mi nije kazala. Otad s njom ne razgovaram! I danas me to proganja. Moj mladić prelazi preko toga i ne smatra to važnim. Kad smo zajedno, nemam tih strahova, kad je pored mene, osjećam se sigurnom.

Problem je kad smo razdvojeni: tada postajem teška, ljubomorna, naporna, a kad moj mladić ide nekamo – umirem! Živim u stalnom strahu, ne jedem, ne spavam, plačem. Vjerujem mu, ali mi treba samo malo da se sva “poljuljam” i da mi se sve vrati u sjećanje. Doista sam vjerovala svojoj prijateljici koja je bila u stanju pričekati da ja odem iz diskoteke, uzela je moga mladića za ruku, povela ga kući i oralno zadovoljila. Naučili su me da ne treba svakome vjerovati. Sramim se kazati kako se bojim da će mi netko pokvariti vezu. »im primijetim da se neka djevojka malo primakne mome mladiću i priča s njim na povjerljiv način, dođe mi da poludim, odmah me blokira strah i sve počinje iznova. Znam da me strah ne bi smio svladati, ali što kad se već jednom dogodila priča s mojom najboljom prijateljicom? Kako dalje?

Ustrašena

Na priču o vašoj najboljoj prijateljici treba napokon staviti točku, o njoj se dovoljno govorilo. Mnogo su osjetljiviji vaši strahovi koji otežavaju ne samo vaš, nego i život vašeg mladića. Kad ste sami, ne osjećate se sigurnom, postajete teški, ljubomorni, naporni, a ako on slučajno iziđe sam nekamo – umirete. Živite u stalnom strahu da vam ga netko ne otme. Plačete, ne jedete, ne spavate. Pokušajte vjerovati ljudima, niste okruženi samo lažljivcima, a vaš strah da će vam netko pokvariti vezu, smiješan je. Bilo koja djevojka zabranjen je zalogaj, pa i onda kad na horizontu nema nikakve opasnosti, ali dogodi li se to, vi ste na granici ludila. Pazite da ne pretjerate, jer će mu prije ili kasnije dosaditi vaši ispadi: ima on svoju volju, svoj karakter i, napokon, svoje strpljenje. Ne možete njime vladati, ma što on radio, ne možete ga voditi na uzici kao da je psić, ne možete pratiti svaki njegov korak, to zamara. Budete li osjetljivi i na najmanju njegovu “pogrešku”, postat ćete mu sve teži i nepodnošljiviji, da bi vas na kraju ostavio i počeo živjeti mirno. Imate samo dvije mogućnosti: učiniti vašem mladiću život podnošljivim ili se obratiti liječniku za pomoć.