Na straži

Upravo sam navršila 22 godine, zabavljam se s mladićem već tri godine. Ispočetka je bilo teško i s vremenom postajalo sve teže. Možda i ne bi bilo tako teško da nisam prije nekoliko godina doživjela jednu traumu: doznala sam da su moja tadašnja najbolja prijateljica i moj mladić proveli jednu noć zajedno. A bila mi je kao sestra. Nismo više progovorile ni riječi! Mislila sam da sam to preživjela, ali osjećam da me i danas to proganja. Moj mladić zna što se dogodilo, ne shvaća moje ponašanje. Inače, nema mojih strahova kad je on pored mene, osjećam se sigurnom, problem je kad smo razdvojeni. Znam da trpim posljedice nečega što sam proživjela od dvije meni najdraže osobe, od koje je jedna on: postala sam teška, naporna i ljubomorna! Kad moj mladić kaže da ide van, ja umirem, živim u strahu, ne mogu jesti, ne spavam, samo plačem, samo malo mi treba da se uzbudim. Naučili su me da ne postoji osoba kojoj mogu potpuno vjerovati i da stalno moram biti “na straži”, toga se i pridržavam: čim primijetim da se netko malo primakao mome mladiću ili priča s njim na neki bliskiji način, dođe mi da poludim. Strah me blokira, ne znam kako da se svladam. Što da radim? Prestrašena

Nitko ne može biti ničije vlasništvo. Stoga se morate svladati i biti elastičniji. Jedna pogreška, vječna trauma, šutnja do smrti. Kao da je počinjen zločin i treba biti kažnjen. Ljudi se naljute jedni na druge, zatim se jedni drugima bacaju u zagrljaj i sve je zaboravljeno. Vaš mladić je sigurno već davno zaboravio taj susret, ali vi ga pamtite. To ga opterećuje, ono što vi smatrate tragedijom za njega je lahor. Kad je pored vas, osjećate se sigurnom, problem je kad ste razdvojeni. Ali ne možete biti vječito spojeni kao dvije poludjele zaljubljene muhe. Dajte mu disati jer će vas zamrziti. Vi ste naporni i ljubomorni, živite u vječnom strahu da vam ga netko ne otme kad zatvori za sobom vrata od stana, vi tada ludujete, patite, umirete, ne jedete, ne spavate, plačete. Tko to može izdržati? Pogrešno su vas naučili da morate bdjeti kao vojnik na straži kako vam ništa ne bi promaknulo: ni jedna travčica koju je zaljuljao vjetar, ni grm u kojem spavaju ptičice. Može se voljeti do stanovite granice. Vaše pretjerivanje odvest će vašeg mladića nužno u zagrljaj bilo koje druge kako bi se odmorio i predahnuo. Na kraju će pobjeći od vas ili će vas izbjegavati. Ako ne možete svladati svoje razložne i bezrazložne strepnje koje vjerojatno nemaju nikakve osnove, morat ćete se obratiti doktoru. On će vam dati ili lijek ili će ustanoviti da vam nije ništa, osim neizmjerne sebičnosti koja ne dopušta da onaj drugi predahne. Ali kad predahne, na trenutak će zastati, a zatim će pobjeći. Drugoj!