Najljepše četrdesete

Moj muž i ja, oboje intelektualci, potpuno smo različiti: on je samozatajan i povučen, ja sam puna života koji sam voljela u svim njegovim oblicima i konzumirala ga punim plućima. Moj život tekao je burno, skriven pred očima mog muža. On je bio ljubitelj knjige, imao je smisla i povjerenja za moju neobuzdanu i znatiželjnu prirodu, pustio me da živim svoj život. Imao je i on svoj svijet: oko njega kružile su žene, bio je lijep i elegantan, ali za to nije imao smisla. Moj život je buktio, njegov tinjao. No, nisam se bojala da će me iznevjeriti. Nemamo djece. Moj muž nikad nije pokazao potrebu za potomstvom, ja također nisam čeznula za djecom, mislila sam da ne bih bila dobra majka i da je za to prekasno. Na nagovor našeg prijatelja liječnika dvoumili smo se da li da ipak postanemo roditelji. Za dvije godine bit će mi 40. Na moj upitni pogled, moj muž je odgovorio: “Ako želiš, nemam ništa protiv!” Hoću li biti dobra majka koja je promijenila dosta muškaraca da bi ugasila svoju vječnu žeđ za životom? Dvoumljenje

Baš zato ćete biti dobra majka, jer biti dobra majka što je drugo nego zadovoljena žeđ za životom? Nosimo je u sebi, a da često puta nismo svjesni i tek kad zazvoni biološki sat, trgnemo se i poželimo ono što smo prije trebali poželjeti. Djeca imaju više prednosti. Uz njih čovjek nestaje mnogo polaganije, ona vežu i održavaju ljubav, najčvršći su zakon braka, usnulo dijete je najljepša stvar na svijetu, najnježniji prizor koji mogu ugledati čovjekove oči i, napokon, nešto ljupko za žene vaših godina koje se boje: u dvadesetoj dijete deformira žene, u tridesetoj ih konzervira, a u četrdesetoj pomlađuje! Svi aduti su na vašoj strani. Muž nema ništa protiv, a ako u četrdesetoj požalite za svojim burnim životom, on će nestati u prvom smiješku vašeg mališana!