Najljepši zalazak sunca na Santoriniju

Svatko tko je grčki otočić Santorini gledao na fotografijama, zasigurno je bio fasciniran njegovom ljepotom: bijelim kućicama s plavim krovovima i cvjetnim terasama s bazenom, “uklesanim” u crne vulkanske stijene što se stepenasto spuštaju prema moru. No, kad ga posjetite – ja sam to učinio ovo ljeto – shvatite da se taj veličanstveni prizor može vidjeti samo na jednom mjestu: u gradiću koji se zove Oia, a ljude privlači i zbog jednog od najljepših zalazaka sunca na svijetu.

Crna plaža Onamo sam otputovao u aranžmanu Atlas Airtoursa, a cijena sedmodnevnog aranžmana, u koji je bio uključen prijevoz autobusom iz Zagreba do Ljubljane, dvoipolsatni let s aerodroma Brnik do Santorinija te noćenje i doručak u hotelu Estia s tri zvjezdice, iznosila je 4500 kuna. Hotel nije bio smješten u Oiji već u Kamariju, poznatom turističkom naselju, u kojem se, osim plaže od crnog pijeska (jer je otok vulkanskog porijekla), baš i nema što vidjeti. Stoga sam uzeo rent-a-car (dvodnevna vožnja džipom stajala me 65 eura) te krenuo u istraživanje Santorinija.

Kuće od pepela Najviše vremena provodio sam u Oiji, koja je od Kamarija udaljena dvadesetak minuta vožnje automobilom, a smještena je na sjeverozapadu otoka. Oia ima oko 500 stalnih stanovnika, a ljeti, kad dođu turisti i sezonski radnici, ta se brojka utrostruči. Potkraj 19. stoljeća, kad je grad bio važno trgovačko središte, imao je oko 9000 stanovnika, uglavnom pomoraca i njihovih obitelji, zbog čega se tradicionalne kuće u Oiji nazivaju kapetanea (kapetanova kuća). Prije su se gradile od vode i vulkanskog pepela, a danas se koristi cement.

Razoran potres Razvoj mjesta usporio je razoran potres 1956., zbog kojeg je mnogo ljudi napustilo Oiju. Povratak je počeo sedamdesetih godina kad su obnovljene mnoge kuće, hoteli i restorani, ali većina ljudi se nikad nije vratila. No, zato su došli mnogi umjetnici, zbog čega su ulice Oije prepune galerija gdje se mogu kupiti slike, skulpture i nakit od srebra, zlata i vulkanskog kamenja. Ljubitelji sakralnih predmeta mogu kupiti i male ikone koje od plemenitih metala izrađuju lokalni umjetnici, a cijene su im od 20 do 200 eura. Neke od vrijednih ikona mogu se vidjeti i u Crkvi Blažene Djevice Marije na glavnom trgu, koja, poput većine građevina, također ima bijelu fasadu i plavi krov.

Komarci mrze plavo Inače, stanovnici moraju dvaput godišnje – katkad i češće – obnavljati bijelu boju na fasadama jer bi inače morali platiti kaznu, pa kućice na otoku naprosto sjaje od bjeline. Oni koji se pitaju zašto su vrata i prozori u plavoj boji, odgovor je: zbog komaraca, koje takva boja odbija. No, zato su ondje poželjni psi i mačke, kojih ima na svakom koraku. Obično spavaju na ulici, pitomi su, njegovani i uhranjeni. Nisam siguran imaju li gazdu, ali ih zato turisti stalno hrane i maze.

Zakrčene ulice Ono po čemu je Oia poznata u cijelom svijetu, i zbog čega onamo dolaze turisti iz cijelog svijeta, pogotovo zaljubljeni parovi, jest zalazak sunca. Veličanstven je prizor s vulkanskih stijena gledati kako se “zlatna lopta” stapa s morem (što se ljeti događa oko 20 sati), no bilo mi je još neobičnije što tu “predstavu” dolazi gledati golem broj ljudi. A kad sunce zađe, svi zaplješću. Nakon toga se stvori takva gužva u gradu da se teško probiti do centra, pa je najbolje skloniti se u neki restoran. I pojesti finu večeru.

Zavojite stube Preporučujem restoran Strogili gdje možete dobro večerati za dvadesetak eura. Toliko me, naime, stajala grčka salata za predjelo, pečeni krumpir i kosani odrezak punjen gorgonzolom, miješana salata te čokoladni mousse za desert. Budući da se terasa tog restorana, kao i većina drugih, nalazi na stijeni iznad mora, imao sam predivan pogled na vulkane Palia i Nea Kameni te na otok Thirassia. Ondje se može otići direktno iz Oije jer se u podnožju grada nalazi mala luka Ammoudi. Jedini je problem što do nje vodi tristotinjak zavojitih stuba pa mi se put (pogotovo zato što je bilo veoma vruće) učinio prenapornim. Nisam, stoga, vidio ni prekrasnu plažu Ammoudi. No, kad se jednom vratim u Oiju, makar na medeni mjesec, to ću zasigurno učiniti.