Najteže mi je ići po nalaze

Gotovo četiri godine nakon što je oboljela od raka dojke, dizajnerica Valerie Campbell, bivša balerina i manekenka, majka britanskog supermodela Naomi Campbell, sad je prvi put progovorila o bolesti koja joj je promijenila život. Razgovarali smo u Londonu, tijekom proslave 90. rođendana Nelsona Mandele, kada su sve novine objavile vijest kako je slavljenik zabranio njezinoj kćeri da dođe na koncert koji se održavao u njegovu čast.

Imao je dobar razlog za to: Naomi, koja je odnedavno u vezi s ruskim tajkunom Vladimirom Doroninom, upravo je bila osuđena na 200 sati društveno korisnog rada zbog ispada na aerodromu i pljuvanja na policajca. Manekenka poznata po svađalačkoj naravi i provalama bijesa, i s majkom je znala biti u zategnutim odnosima, iako je ne jednom izjavila da njoj sve duguje. Kad je oboljela, kći joj je pronašla liječnika i platila sve troškove liječenja.

Razgovarali smo u talijanskom restoranu Theo, u hotelu InterContinental Park Lane u Londonu. Iako joj je 65 godina, nitko joj ne bi dao više od 45. Došla je nenašminkana i bez sređene frizure, ali čim se nasmiješila, osvojila je sve u prostoriji.

Jeste li sada izliječeni? – Liječnici mi još ništa ne mogu potvrditi. Tek nakon pet godina možete biti sigurni da ste izliječeni. Sad sam bila na mamografiji i svaki dan uzimam lijekove. No, zato drukčije gledam na život. Više ništa ne uzimam zdravo za gotovo. Uživam u prekrasnim stvarima kojima smo okruženi, mirisu cvijeća… Živim od dana do dana jer ne znam koliko mi ih je još preostalo.

Jeste li zbog bolesti odustali od poslovnih planova: u Milanu ste pokrenuli vlastitu modnu liniju? – Sve je propalo. Imala sam zgodnu kolekciju, dobru ideju, no partner me prevario. Ne želim više razmišljati o tome. Sve me to stajalo previše stresa, a liječnici mi kažu da stres može izazvati mnoge bolesti. Čak i rak! Zato sam 2003. otišla na mamografiju u Londonu. Nalaz je bio negativan, no nisam osjetila olakšanje. Na jednoj dojci sam ipak napipala kvržicu. Nekoliko mjeseci kasnije, 2004., ta je kvržica narasla. Nisam je mogla ignorirati. Dogodilo se ono čega sam se bojala. Liječnici u Londonu htjeli su da odmah počnem s kemoterapijom. Ali me nisu htjeli operirati.

Kako to da ste ipak otišli na operaciju? – Moja kći nije vjerovala liječnicima. Išla je od jednog do drugog i potegnula sve svoje veze. Uspjela me ubaciti u kliniku Mayo u Rochesteru.

To je jedna od najboljih u Americi. – Kad sam došla, liječnici su otkrili da se rak proširio na još tri mjesta. Zamislite samo, londonski liječnici inzistirali su da ga se ne odstranjuje. Što bi se dogodilo da me Naomi nije poslala u kliniku Mayo? Naravno, ona je platila većinu troškova. Ja si to nikad ne bih mogla priuštiti. Spasila mi je život.

O dstranjenje dojke je teška odluka. Jeste li razgovarali s njom o tome ? – Kći me čekala kad sam došla u New York. Pitala me može li vidjeti ožiljak. Zagrlile smo se i zaplakale. Donijela mi je dva uloška ispunjena gelom koji se stavljaju u grudnjak. I danas ih koristim. Te večeri nam je skuhala karipska jela, a idući dan smo otišle u restoran Cipriani.

Jeste li bili i na rekonstruktivnoj kirurgiji? – Nije to jednostavno. Operacija je komplicirana i bolna, treba mnogo vremena da rane zacijele. Liječnici uzimaju masno tkivo s trbuha i stražnjice pa njime nadomještaju ono koje su morali izvaditi tijekom operacije dojke. Kao što vidite, nisam debela. Dakle, prvo bih se morala udebljati. Ne mogu to, barem ne sada. Osim toga, nemam dečka. Da imam, možda bih drukčije razmišljala.

Smeta li vam kad u novinama čitate o kćerinim ispadima? – Naravno. I krivo mi je zato što ne znaju i njezinu drugu stranu – koliko je angažirana u dobrotvornim akcijama. Jednom smo bili u Africi zajedno. Kad smo sletjeli, iz gomile torbi koje je ponijela sve je podijelila djeci. Ondje nije bilo novinara, ni fotografa, dakle nije to učinila radi publiciteta.

Kako ste se osjećali kad je vaša kći osuđena? Jeste li mislili da ste griješili u odgoju? – Kad imate dijete mlađe od 18 godina, možete se pitati jeste li kao roditelj preblagi ili previše strogi. No, ako je netko stariji od 18, mora se odgovorno ponašati i preuzeti odgovornost za svoje postupke.

Jeste li bili stroga majka? – Nisam bila veoma stroga. Ne vjerujem u batine kao odgojno sredstvo.

Jeste li Naomi naučili i kuhati? – Nisam. Moja mama je odlična kuharica, kao i Naomi. Izgleda da je od nje naslijedila sklonost kuhanju. Ta je vještina u obitelji očito preskočila generaciju.

Poznata je i zjava Kathy Hilton da je njezina kći strogo kažnjena jer je slavna. Mislite li da je tako i s Naomi? – Kad prekršimo zakon, moramo se suočiti s posljedicama. Sudska presuda ne ovisi o tome tko ste, nego što ste učinili.

Jeste li se, kao i sve žene, bojali da ćete ostati bez kose tijekom kemoterapije? – Naravno. Izgubila sam svu kosu. Na početku, kad bih se četkala, kosa bi ostajala u četki. Tada je Brian, moj frizer i bliski prijatelj, odlučio da će je posve odrezati, tako da ne moram gledati kako otpada. Sad imam novu kosu. Zato je i puštam da naraste.

Je li vam teško živjeti s rakom? – Borba još nije gotova. Možda će me jednog dana dočekati loša vijest. Najteže mi je ići po nalaze. Bojim se što će mi liječnik reći. Koju ste dojku odstranili? – Desnu. No, nemam osjećaj da je više nemam.

Vi ste lijepa žena. Mislite li da ste sada manje lijepi? – Svaka žena za neki dio tijela misli da je najljepši. Za neku su to njezine oči, za druge noge, za treće grudi…

A za vas? – Moje oči.

Je li još tko u vašoj obitelji bolovao od raka? – Koliko znamo, nitko, no moj je otac obolio od Alzheimerove bolesti. Ja ne pušim, živim zdravo… A ipak sam dobila rak. No, nisam potištena. Živa sam i zato želim osnovati malu tvrtku i dizajnirati odjeću za žene starije od 55 godina, u kojoj će se osjećati seksi i lijepo, ali ne kao one žene koje očajnički žele izgledati kao tinejdžerice. Osim toga, proizvodila bih i kozmetiku, kao i liniju sunčanih naočala. Dizajnirao ju je moj prijatelj. Želim se posvetiti i dobrotvornom radu.

Dakle, planirate sve to, a još niste dobili nalaz mamografije. Vi zaista uspijevate živjeti s rakom. – Da, ali naglasak je na živjeti.

Daphne Barak