Najveća želja

Za našu najbolju plivačicu, leđašicu Sanju Jovanović (22), ne može se reći da nije od riječi. Ljetos, nakon ne baš uspješnog nastupa na Olim­pijs­kim igrama u Pekingu, rekla je da ni izda­leka nije ispunila sve što si je zacrtala u plivanju. I eto, na nedavno održanom Europskom prvenstvu u malim bazenima u Rijeci osvojila je dvije zlatne me­dalje i oborila čak dva rekorda: europski na 100 metara i svjetski na 50 metara.

Upornoj Dubrovkinji, koja što naumi, to i ispuni, srce je sad na mjestu. Kako i ne bi kad je u bazenu na Kantridi, gdje je u protekle dvije godine stasala u svjetski znanu plivačicu zahvaljujući suradnji s bugarskim trenerom Dimitrom Bobevom, popravila vlastiti svjetski rekord: u Rijeci je na 50 metara leđno bila 14 stotinki brža od rezulta­ta koji je postigla prije točno osam mjeseci na Svjet­s­kom prvenstvu u Manchesteru. I zato s pravom može kazati da je uspjela dosegnuti zvijezde i postati “netko u sportu”, o čemu je sanjala kad je kao osmogodiš­nja klinka počela trenirati plivanje u rodnom gradu.

– Čim sam izašla iz bazena i osušila se, potražila sam svoju majku Mariju, koja me je tijekom tog velikog natjecanja bodrila u publici. Stajale smo zagrljene, dugo, veoma dugo. Mama je plakala od sreće poput “kišne godine” i stalno mi je ponavljala: “Sine, sret­na sam što sam te rodila”. Čekala sam da se smiri, da je izljubim i obrišem joj suze svojim još vlažnim ručnikom kojim sam se na brzinu ogrnula kad sam izašla iz bazena kako bih je potražila – priča plivačica. Mariju Jovanović (51), koja se već dvije i pol godi­ne bori s karcinomom, ništa nije moglo odvratiti od želje da dođe u Rijeku. Sanjine sestre, blizanka Tanja i 26-godišnja Biljana, koja se prije mjesec dana udala za dubrovačkog menadžera Milu Vuckovića s kojim čeka bebu, te najstarija Petkana (29), koja je ljetos rodila drugog sina, majku nisu nikako od toga uspjele odgovoriti.

U očekivanju koledavanja

Na kraju je gospođu Jovan­ović, u pratnji kćeri Tanje (koju su hrvatski TV gledatelji mogli vidjeti u showu Big Brother, a nedavno je objavila i prvi singl), automobilom iz Rijeke doveo Sanjin 29-godišnji dečko Vedran, s kojim plivačica hoda već četiri godine. Tijekom vožnje Petka­na, Biljana i Sanja stalno su mobitelom provjeravale kako im majka podnosi napo­ran put. Sve je proteklo u najboljem redu. – Kad sam ja u pitanju – kaže Sanja – moja mama ima “šesto čulo”. Predosjećala je da ću u Rijeci osvojiti medalju. S velikih natjecanja do sada sam je zvala mobitelom, a ovo je prvo na kojem me bodrila. Ona je bila moja snaga, moj “adut u rukavu”: htjela sam da me vidi na postolju i da bude sretna kao nikad prije u životu.

Zbog majke, kojoj se lanjske jeseni bolest vratila i zahvatila joj kuk, pa zato otežano hoda, od rujna više ne treniram u Rijeci već u rodnom Dubrov­niku. Ondje mi se pridružio i trener Dimitar Bobev. Sanja dodaje da se sestre i ona nadaju da će s ma­mom sve biti dobro, jer je Marica Carica, kako joj tepaju, nevjerojatno snažna osoba. Ne dopušta kćerima da previše “titraju” oko nje, u svakom je trenutku spremna ohrabriti ih, njihovo je “rame za plakanje” kad god ustreba… Kao da je zdrava, u punoj snazi. – Pogledajte mene kakva sam, “stvaram čuda” u bazenu, pa sad zamislite kakva je tek žena koja me je rodila – govori gordo Sanja. Kad ne trenira, plivačica je doma, u obiteljskoj kući u Mokošici.

Njezina majka i sestra Tanja stanuju u prizemlju, a ona je uredila svoj kutak na katu. S dečkom, koji radi u dubrovačkom Vodovodu, u rijetkim trenucima dokolice uživa u filmovima. – Otkako smo zajedno, Vedran se mnogo više prilagodio meni nego ja njemu. Hrabri me kad osjeti da mi je to potrebno, ali nenametljivo, bez patetičnih izjava. On jednostavno osjeti kad me treba zagrliti i tako mi dati potporu bez nepotrebnih riječi. Blagdane će Sanja provesti kod kuće, uz majku i sestre. S dečkom će u “koledavanje” – dubrovački i ko­navoski običaj da se na Božić posjete najbliži prijatelji i da im se čestita najljepši blagdan u godini uz birane zalogaje i čašu vina. Tom se plivačica, kaže, sil­no veseli. A kad je riječ o novogodišnjim željama, Sanja Jovanović ima samo jednu. Riječ je o njoj najdražoj osobi na svijetu, njezinoj majci. Nije bilo pot­rebno da je kaže naglas.

Tanja Vučičević